Važnije je da se predsjednica pomiri s Plenkovićem nego s Vučićem
kako između dva politička brda tako i između vlasti i oporbe u Saboru. Postavlja se pitanje kako je moguće postići konsenzus o strateški važnim stvarima od nacionalnog interesa u parlamentu ako je to nemoguće postići unutar iste političke opcije, Plenkovića i Grabar-Kitarović. Kažu upućeni da su nakon epizode s Vučićem ostali frustrirani i premijer i predsjednica. On je ljutit premda se, kažu, “dobro istresao” na Vučića kad mu je došao onaj dan na ručak u Banske dvore. Vučiću nije bilo nimalo ugodno, no kao što smo vidjeli, brzo se oporavio. Plenković je Vučića “odradio” potom i iz Bruxellesa, gdje je izjavio da Hrvatska neće popuštati Srbiji samo zato da bi ušla u EU. Što se predsjednice tiče, neki koji su s njom razgovarali dojma su da je utučena zbog velikog broja kritičara koji ni sada ne shvaćaju strategijsku korist takve dobrodošlice.
No drugi pak, koji je bolje poznaju, znaju da njezina utučenost traje koliko i treptaj oka, ali nadaju se da će shvatiti lekciju. Iz činjenice da je ona preko noći za jedan dio Hrvata postala “sumnjiva” zbog tolike gostoljubivosti prema osobi kojoj od Hrvata nitko ne vjeruje trebala bi izvući zaključak da nema toliku karizmu kakvu je imao Tuđman, koji se mogao 20 puta sastati s Miloševićem, a da nitko zbog toga ne posumnja u opravdanost toga što čini za Hrvatsku razgovarajući s njim. To je stoga što su Tuđmanovi motivi bili potpuno jasni, on je ispred svega stavljao Hrvatsku. Ovdje su ljudi posumnjali da je poziv Grabar-Kitarović Vučiću motiviran i time da Plenkoviću pokaže tko je kraljica Balkana te da nakon niza Trump-Putin-Orban-Erdogan-Izetbegović stavi recku i na Vučića i manifestira koliko je jaka u vanjskopolitičkoj prezentaciji RH. Naravno da je Plenković ovo njezino “soliranje” doživio kao osobni šamar. Ljudi bliski Plenkoviću očekuju da će sve ovo rezultirati produbljivanjem konflikta između predsjednice i premijera te da može biti samo gore.
Bude li tako, bit će očito gore i za Hrvatsku, zbog neodgovornosti lidera. Vanjskopolitički imidž predsjednice epizodom s Vučićem nije oštećen, naprotiv. Pozdravit će je kao mirotvorku bez ulaženja u detalje i procjene koliko je Hrvatska tu dobila ili izgubila. Što se unutarnje političke štete tiče, nje ima i samo je pitanje hoće li njezini razočarani birači dugo pamtiti ili ne. Pitanje je i koliko je i je li uzdrmana njezina pozicija unutar HDZ-a, jesu li kritike dublje ili su se zaustavile na razini, kao što bi ona rekla, “rubova političkog spektra” unutar stranke. HDZ će tek za otprilike godinu i pol nominirati svojeg kandidata za predsjedničke izbore, možda čak održati i predizbore, i tek će se onda vidjeti je li Grabar-Kitarović sada baštinila štetu. I hoće li Plenković do tada izdržati hod po nasapunanoj dasci.