Strukovno obrazovanje
Učenicima se ne nudi ni pola zanimanja koja traže tvrtke
Ove smo godine u prve razrede svih hrvatskih strukovnih škola upisali 27.268 učenika, a uz njih u cijelom su sustavu još 76.364 strukovna srednjoškolca u višim razredima. A baš svi oni od prvog su dana svog strukovnog srednjoškolskog obrazovanja slušali ista obećanja različitih političara – da će ići u reformirane i s tržištem rada usklađene škole!
Učenje u tvrtkama
Slušali su to, ali ne i doživjeli, jer školujemo već četvrtu generaciju strukovnjaka otkako smo najavili uvođenje cjelovite reforme obrazovnog sustava – od staklara, krovopokrivača, građevinaca do autotehničara i elektrotehničara te brojnih drugih zanimanja, koji 90 posto nastavne godine provode u učionici. Uče po zastarjelim programima, sa slabim ili gotovo nikakvim doticajem s gospodarstvenicima i stvarnim radom koji ih očekuje nakon što prime svjedodžbu krajem trećeg ili četvrtog razreda strukovne škole. Za ta 103.632 učenika upisana u naše škole bit će potrebno minimalno tri godine da po završetku škole, a početkom rada u profesiji za koju su se školovali, ulove ritam s realnim potrebama i vještinama njihova zanimanja. U međuvremenu, njihovi vršnjaci iz našeg bližeg okruženja – Austrije, Njemačke i Švicarske škole upisuju tek onda kada pronađu tvrtku u kojoj će učiti cijelo vrijeme školovanja, u učionicama u [kolskoj godini provedu ukupno devet tjedana učeći teoriju, primaju plaću i s navršenih 17 ili 18 godina već toliko poznaju profe-
siju i posao da su konkurentni na tržištu. Dapače, u ranoj dobi dosežu znanja iz višeg platnog ranga. Sve zato što su se spomenute zemlje vrlo jasno opredijelile za dualno obrazovanje prepuštajući glavnu ulogu gospodarstvu, a ne politici. Hrvatska pak bira polovičan put. Naime, točno prije tri dana, a nakon četiri godine od pokretanja priče o najvažnijoj reformi, Vlada je usvojila Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o strukovnom obrazovanju. Izmjene zakona javnosti su predstavljene kao temelj za usklađenje obrazovnog sustava s tržištem rada i prilika za jačanje deficitarnih zanimanja. A suština je da smo u četiri godine trebali napraviti potpuno novi zakonski okvir, ne njegove izmjene koje sada tek u tragovima zahvaćaju elemente dualnog obrazovnog sustava. Večernji list tim povodom donosi detaljnu analizu najavljenih promjena u strukovnom obrazovanju, lice i naličje svih potreba među strukovnim zanimanjima koje smo, baš kao i sve ostale zemlje našeg okruženja, trebali prepustiti gospodarstvenicima, stvarajući tek zakonske okvire za stroge kontrole i nadzore nad provedbom svakog propisanog elementa dualnog obrazovanja. Kao najvažnije promjene nedavno usvojenih zakonskih izmjena predstavljeni su Centri kompetentnosti, kao i stavka koja u zakonu definira pojam učenja koje se temelji na radu. Te dvije zakonske promjene, uvrštene u izmjene, predstavljene su javnosti, baš kao i obvezna informatika u osnovnim školama za pete i šeste razrede – za 21. stoljeće pompozno i, nažalost, kao naše najveće dostignuće. A mogli smo i trebali više, jer izmjenama strukovnog obrazovanja ne mijenjamo samo obrazovni, nego i gospodarski i poduzetnički život Hrvatske. Tim više, jer onoliko milijuna kuna koliko potrošimo na školovanje učenika troše i poslodavci u prvim radnim godinama mladih, kako bi ih ponovno izučili poslu, a onoliko godina koliko su učenici utrošili na školovanje, toliko im vremena treba za savladavanje realnih znanja o zanatu ili poslu.
Eksperimentalna provedba
Uz izmjene zakona, roditeljima i učenicima krajem prošle, pa iznova početkom ove godine, trenutačni predvodnici reforme, odnosno predstavnici Ministarstva obrazovanja s ministricom Blaženkom Divjak na čelu, poručili su: “S početkom ove jeseni i u strukovnim školama počinje eksperimentalna provedba reforme”. Takva najava zbunjuje roditelje i učenike jer, samo zato da se reformi obrazovanja ne prišije mrlja i izbjegne eventualna prozivka zbog zastoja njezine provedbe, nije dovoljno jasno istaknuto da takvo eksperimentalno provođenje nema veze sa strukovnim sadržajima i radom kod poslodavaca, nego se prije svega odnosi na izmjene u sadržajima općeobrazovnih predmeta. Barem dok se ne sagrade Centri kompetentnosti. A oni se, u zemljama koje imaju dualno obrazovanje, grade o trošku poslodavaca i pod strogim nadzorom Gospodarske komore kojoj sva mala, velika i srednja poduzeća uplaćuju naknadu za obrazovanje, jer upravo poslodavci od prvog razreda kroje ona zanimanja koja su im na tržištu rada potrebna. Više od 50 posto takvih “novih i s tržištem rada usklađenih” zanimanja našim učenicima nije ni ponuđeno na izbor za upis. Naši centri, prema trenutačno propisanim zakonima, nadograđivat će se na postojeće škole ili će se škole uređivati u svojim postojećim kapacitetima i to novcem fondova EU. Bit će to svojevrsni prostori u kojima će učenici vježbati praktične stvari, ali osim toga centri će služiti i za edukacije nastavnika, kao i za sve one koji se žele uključiti u cjeloživotno obrazovanje. Takvi će edukacije plaćati, a taj novac koristit će, među ostalim, za financiranje rada centara. S druge strane, zemlje našeg okruženja prepustile su trošak gradnje centara gospodarstvenicima. Na njima je da ih održavaju te nabavljaju svu potrebnu opremu i strojeve za rad, jer samo tako mogu osigurati financijsku stabilnost i uvjete za praktičnu nastavu učenicima. Hrvatska u izmjene ide i bez jasne naznake i propisanih uvjeta za financiranje centara i tako već u prvim koracima izmjena strukovnog obrazovanja pod znak pitanja dovodi njihov dugoročan rad. Naime, financiranjem centara iz fondova Hrvatska je financijsku konstrukciju zatvorila za idućih pet godina, nakon čega briga o centrima pada na teret osnivača. A osnivači škola jedinice su lokalne samouprave koje ni sada ne mogu financirati osnovne zahtjeve školstva. – S obzirom na to da su u pitanju strukovne škole koje se imenuju centrima, zakonima koji uređuju odgoj i obrazovanje te strukovno obrazovanje već je uređeno financiranje školskih ustanova. Međutim, kako je nužno da centri budu i održivi, mogu stjecati prihode i iz obavljanja vlastite djelatnosti, tj. staviti svoje usluge na tržište te se i tako financirati, a naravno i kroz suradnju s lokalnim gospodarstvom koje će vidjeti svoj interes u djelatnosti centara – objasnili su na naš upit iz Ministarstva znanosti i obrazovanja. Dapače, prema trenutačnim propisima škole će se, nakon što sada Sabor usvoji izmjene zakona, same javljati za status Centara kompetencija. A to nije model dualnog obrazovnog sustava. Učenje temeljeno na radu koje je ispisano u našim izmjenama zakona, kažu u Ministarstvu, bit će trajno promovirano poslodavcima kako bi se ujedno osigurao dovoljan broj mjesta za učenike u gospodarskim subjektima. I tu smo pogriješili, jer u stvarnom dualnom modelu obrazovanja broj upisnih mjesta ne određuje ni škola, ni Ministarstvo, već gospodarstvenici. To je praćenje potreba tržišta rada. Štoviše, u stvarnom dualnom modelu obrazovanja s učenicima ne može raditi nijedan profesor koji u svojoj karijeri nema višegodišnju radnu praksu u određenom zanimanju u kojem sada školuje učenika. Mi smo birali drukčiji put – postojeće profesore stručnih predmeta educirat ćemo da učenicima pokažu kako raditi. Kada i kako će oni učiti, to još ne znamo.
I poslodavci za dualno
U našem Ministarstvu učenje temeljeno na radu smatraju širim pojmom pa poručuju – zato je ono i definirano izmjenama zakona, dok je, kažu, dualno obrazovanje jedan od oblika provođenja učenja temeljenog na radu te ne postoji zapreka uvođenju dualnog sustava obrazovanja u budućnosti. A tu budućnost u protekle četiri godine od spomena reforme obrazovnog sustava kod nas najavljuju i u javnim predstavljanjima prezentiraju baš sve političke stranke. Radi najava u cijeli se proces uključila i Hrvatska gospodarska komora, a obećanje dualnog obrazovnog modela prihvatili su i poslodavci. Dapače, HGK je već osigurao novac iz fondova EU za projekt „Jačanje kapaciteta komora i partnera za pomoć malim i srednjim poduzećima za uključivanje u naukovanje“, koji je počeo u listopadu 2016. godine. Ovim su se projektom, vrijednim više od pola milijuna eura, ponajprije ojačali organizacijski kapaciteti HGK tako da su se, kažu, educirali zaposlenici, nabavljeni su i prevedeni svi relevantni dokumenti vezani uz dualno obrazovanje koje je već u primjenama u mnogim zemljama. – Hrvatska gospodarska komora spremna je. Naših dvadeset educiranih djelatnika već danas je osposobljeno i spremno za pružanje pomoći tvrtkama za uključivanje u programe strukovnog obrazovanja i za organizaciju certificiranja tvrtki za primanje učenika i za organizaciju edukacije i ispita za mentore u tvrtkama – poručuju iz HGK. I dok su oni reagirali u samim pripremama izmjena zakona, nudeći rješenja i prijedloge za postavljanje svih zakonskih okvira i stvarnu primjenu dualnog sustava, ništa od toga u sadašnjim izmjenama zakona nije prihvaćeno. Ali osnovana je radna skupina koja priprema dokumente dualnog obrazovanja. Dapače, Večernji list u posjedu je prvog nacrta
U Austriji je model uređen tako da uz plaću koju primaju, učenici imaju pravo i na dječji doplatak do svoje punoljetnosti
modela dualnog obrazovanja koji je prošlog tjedna dosegao svoju radnu i neslužbenu verziju. U tom je dokumentu konačno definiran stvarni model dualnog obrazovanja, teoretski postavljan, ali bez jasnih rokova, uvjeta i pravila tko je za koji element njegove provedbe zadužen. A baš taj dokument koji propisuje vrijeme koje učenici moraju provesti u školama i na radnom mjestu, kao i sve ostale obveze i prava koje proizlaze iz dualnog modela, ključan je za uspješnu provedbu reforme strukovnih škola. O dualnom obrazovanju ne prestaju govoriti ni isticati ga ni poslodavaci. Na naših nekoliko poziva svi su poručili – radna snaga koja poznaje proces rada nužna je i spremni smo prihvatiti učenike od prvog razreda srednje škole. – Dualni oblik obrazovanja nužan je Hrvatskoj i neće samo unaprijediti školski, nego i gospodarski život naše zemlje. Ono što bi nama trebalo jest dualni sustav u koji se mogu uključiti tvrtke, a država nam je tu potrebna da kroz subvencije pomogne poslodavcima da povoljnije kupimo strojeve i opremu na kojima ćemo početi educirati učenika od prvog razreda. Njegovo uključivanje u posao u tako ranim godinama omogućava mu da stječe znanja i vještine s kojima će doći do višeg platnog razreda po završetku školovanja. To nije korist samo njemu, nego i velika ušteda nama poslodavcima jer dobivamo osposobljenijeg djelatnika – objasnio je Boris Prpić, direktor lekeničke tvrtke Alasinfo. Da se sada primijeni dualni model, on je spreman godišnje primiti četvero učenika na praktičan rad. A da je dualni model nužan, poručuje i Mirko Habijanec, vlasnik građevinske tvrtke Radnik u Križevcima. – Učenici koji izlaze iz sadašnjih strukovnih škola ne znaju što je poduzeće i potrebno im je neko vrijeme da svladaju posao nakon završetka školovanja. Građevinarstvo je i zanat koji učenik mora svladati, tako da je uvođenje dualnog obrazovanja naš prioritet – poručuje Habijanec, čija je tvrtka spremna urediti Centar kompetencija i u godini primiti tridesetak učenika kada bi im zakonski okvir to omogućavao.
Nema dovoljno prakse
Sve to znaju i u samom političkom vrhu, no kažu poslodavci uglas – onaj koji nema realnog iskustva ne može krojiti budućnost strukovnog obrazovanja. Složni su poslodavci, kada učenici iz škola izađu po postojećem modelu, oni prvi shvaćaju da nisu svladali ni osnove matematike, fizike ni nekih drugih osnovnih predmeta jer im nitko nije pokazao na realnim i svakodnevnim stvarima primjenu ovih predmeta. Da je dualno obrazovanje nužno, poručuju i iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava budući da takav oblik predviđa da učenici od prvog dana rada kod poslodavaca za svoj rad primaju plaću. U Austriji je model uređen tako da uz plaću koju primaju imaju pravo i na dječji doplatak do svoje punoljetnosti. – Dualno obrazovanje nužno je s obzirom na to da učenici trenutačno ne stječu odgovarajuća praktična znanja i vještine koje trebaju poslodavci. Naglasak je na teorijskim znanjima, učenje temeljeno na radu nije dostatno razvijeno kako u materijalnoj tako i u podršci odgovarajućih ljudskih resursa – poručili su iz Ministarstva rada. I njihovi predstavnici sudjeluju u radu formirane radne skupine koja tek na papir stavlja formulacije dualnog obrazovnog sustava. – Radna skupina za razvoj modela i pripremu uvođenja dualnog obrazovanja u hrvatski sustav namjerava dualno proširiti s razine 4.1. (trogodišnje strukovno obrazovanje) do razine 4.2. (četverogodišnje i petogodišnje obrazovanje za strukovna zanimanja). Trenutačno je u procesu donošenje Preporuke o naukovanju EU koja naukovanje postulira znatno šire nego li ga trenutačno prepoznaje hrvatski obrazovni sustav – poručuju u Ministarstvu rada. A model koji se zbog sve većeg pritiska priprema tek u radnoj verziji konačno predviđa ono što je nužno, a to je da su aktivni sudionici procesa učenja i podučavanja gospodarski subjekt, ustanova za strukovno obrazovanja i učenik. Prema tome dokumentu, koji je tek u radnoj verziji i još se uvijek drži tajnim, a koji je u posjedu Večernjeg lista, učenici prvih godina na općeobrazovne sadržaje trošit će 25 posto školskog vremena, dok im 75 posto otpada na strukovni dio. U drugom i trećem razredu omjer je i veći pa bi učenici 80 posto svoga vremena trebali provoditi učeći strukovni dio. I konačno, na tom ispisanom dokumentu piše ona ključna formulacija bez koje cijeli proces lako može postati tek kozmetička promjena koja je trajala onoliko koliko je novca iz fondova EU: “U dualnom obrazovanju odgovornost i financiranje podijeljeno je između države i gospodarstva uz uvažavanje zajedničkih interesa”. Tako hrvatski učenici nakon četiri godine, koliko kod nas traje rasprava i teoretiziranje o reformi obrazovanja, konačno imaju dokument na kojem piše ključno, ali on nažalost još nema uporište u primjeni, nema jasne rokove, nije zakonski definirano, nije raspoređeno i još uvijek nije prešlo iz radne u primjenjivu verziju. – Još uvijek nije donesen model dualnog obrazovanja, radna skupina raspravljala je i o ovim pitanjima, a u trenutku kad o njemu biti odlučeno, pa i o statusu učenika u takvom modelu, pristupit će se izradi potrebnih zakonodavnih okvira u kojima će se urediti sve obveze i prava učenika te poslodavaca i ostalih dionika, uključujući i naknadu za rad – poručuju iz Ministarstva obrazovanja. A vrijeme curi. I još će iscuriti jer ćemo, prema postojećem modelu strukovnog školstva, i dalje nastaviti upisivati učenike. Barem još dvije generacije. A koliko je loš, svjedoči i činjenica da je u strukovnim školama upisne 2008./2009. godine bilo 162.612 učenika od kojih su ih tek 24.142 bila na praksi i od poslodavaca učila posao. Od te se godine broj upisanih u strukovne škole, kao i onih koji su imali neki oblik prakse, znatno smanjuje. Lani su, primjerice, na praksu išla 11.203, a ove će godine ići 10.051 učenik.
Treba cijeli razred
Samo ove godine u cijeloj zemlji nismo upisali nijednog limara, puškara, zlatara, brodograditelja, mljekara, pivara, rukovoditelja prehrambenim strojevima, armirača, proizvođača keramike, krovopokrivača i izolatera, tehničara za brodostrojarstvo, tehničara za jahte i marine, tehničara za poštanske i financijske usluge, dizajnera metala, industrijskog dizajnera, tehničara zaštite prirode, modelara obuće i kožne galanterije. Nismo ih upisali jer na snazi imamo zakonski okvir koji neovisno o potrebama poslodavaca definira razrednu kvotu – ako učenika nema dovoljno da se formira razred, ne upisujemo ni zanimanje ni smjer. Tako funkcionira naše strukovno školstvo. Kada i ako konačno to primijenimo, smjer je jedino usklađenje s potrebama tržišta rada. A tu potrebu ne može izgovoriti nijedan od službenika koji sjedi u uredima državnih tijela, nego gospodarstvenik. A u cijelom postupku, pravilnicima, obvezama i postavljanju cijelog koncepta mogu nam pomoći susjedne zemlje, s podjelom znanja nemaju problema. Spremne su uskočiti. Dapače, austrijske tvrtke koje posluju u Hrvatskoj, od velikih i malih, već sada su spremne primiti naše učenike na praksu. Praksu dualnog modela obrazovanja!
Ono što nama treba jest dualni model sustava u koji se mogu uključiti i tvrtke i da počnemo i mi educirati učenika od prvog razreda. Njegovo uključivanje u posao u tako ranim godinama bit će korisno njemu, ali i velika ušteda nama poslodavcima, kaže Boris Prpić