IZBOR ZA REKTORA NIJE IZBOR ZA VLADARA KOJI MOŽE ŠTO HOĆE

Universitas studiorum ključna je institucija ne samo u visokoobrazovnom, nego i u ekonomskom, gospodarskom, znanstvenom i umjetničkom razvoju zemlje. I dok prostor sveučilišta uživa privilegiju nepovredivosti, a sveučilišna autonomija nedodirljiva je od bilo kakve vanjske vlasti, to nikako ne znači da je sveučilište država za sebe, a rektor joj na čelu apsolutni vladar koji može činiti što god poželi. Ili barem ne bi trebalo značiti. Autonomiju i nepovredivost trenutačni čelnici najvećeg sveučilišta u državi, Sveučilišta u Zagrebu, čini se, tumače drukčije, pa u procesu izbora novog rektora zatvaraju vrata. Javnosti, studentima i njihovim roditeljima. Biraju čelnika institucije koja bi na tržište rada trebala plasirati intelektualca spremnog da se uključi u društvo, bori za prava, stavove i uvjerenja, a na vlastitom primjeru pokazuju mu tek suprotnosti – netransparentnost i grabežljivost u pokušaju da se skriveni od očiju javnosti domognu čelnih pozicija i u njihovim pogodnostima, ako je ikako moguće, ostanu uživati što dulje mogu. Dulje i od trenutka kada ih godine zakonom tjeraju u mirovinu. A primjeri, kako životni tako i poslovni, temelji su svladavanja znanja. Barem bi to sveučilištarci trebali znati. Zato je transparentnost u izboru novog ili potvrdi trenutačnog rektora u još jednom mandatu ključna. Jer svako sveučilište među ostalim mora biti pokretač promjena, novih izazova, napretka, pa i korektiv državnoj vlasti. Nikako ne njegova sjena. Uostalom, autonomija sveučilišta baš nikome ne daje za pravo da bez ikakva objašnjenja nastavi, i to onda kada je najveće hrvatsko sveučilište jednostavno ispalo s popisa 500 najboljih u svijetu, kao što se to dogodilo lani sa Zagrebačkim. Ne daje mu ta autonomija ni pravo da tuži studente i mirno gleda problem koji već godinama guši jednu od sastavnica Sveučilišta. Autonomija bi ga zapravo trebala potaknuti na bolji i transparentniji rad. Onakav kakav Sveučilište u Zagrebu i sve njegove sastavnice, a ponajprije studenti zavređuju.

Od sveučilišta se očekuje da bude pokretač napretka i korektiv vlasti