ZAŠTO SRBIJA SPOMINJE JASENOVAC, A GROMKO ŠUTI O LOGORU JAJINCI?

Puno je tekstova punih žuči proliveno nakon što je Srbija, uz druge organizatore, u zgradi Ujedinjenih naroda u New Yorku organizirala izložbu o ustaškom logoru Jasenovac. Na žalost, premalo je smirujućih analiza bilo u sveopćoj hrvatsko-srpskoj kakofoniji oko ove čudnovate izložbe koja je, očito, zatekla ne samo hrvatsku javnost nego i tromu i jalovu hrvatsku diplomaciju. Ali, možda će i ova izložba u Ujedinjenim narodima pomoći Hrvatskoj da se dublje i iskrenije pozabavi vlastitom poviješću, a onda i savješću. Kao prvo, otvoreno treba reći da današnja Hrvatska ne zna što bi sa Spomen-područjem u Jasenovcu. Kada bi znala, onda ne bi Srbija s Miloševićevim pionirom Dačićem u UN-u organizirala izložbu o Jasenovcu, nego bi to radilo Spomen-područje Jasenovac. Uostalom, u strateškom planu rada tog Spomen-područja kojeg se hrvatska politika sjeti jednom na godinu, na godišnjicu proboja logoraša nekako s proljeća, crno na bijelo stoji i namjera da se baš u središtu Ujedinjenih naroda organizira izložba o Jasenovcu. Dakle, da je to na vrijeme učinila Hrvatska, onda to ne bi mogla učiniti Srbija. Da Hrvatska zna što želi sa Spomen-područjem Jasenovac, onda bi valjda već jednom formirala njegov Savjet koji je važno tijelo u njegovu upravljanju. Ali, taj Savjet ne postoji već godinama i nikome ništa. Pa ako se već ne može formirati Savjet, onda se mora promijeniti Zakon o Spomen-području Jasenovac koji je donijet u sam osvit rata 1990. Naravno, ako se to Hrvatska politika usudi učiniti. A ako se ne usudi, onda znamo koliko je sati. Službena Hrvatska treba podržati i svaki stručni i znanstveni pristup daljnjem istraživanju svih važnih činjenica vezanih uz ustaški logor u Jasenovcu. Ali, kada već Srbija tako zdušno i s puno entuzijazma svijetom širi svoju istinu o Jasenovcu, onda tu istu Srbiju očito treba podsjetiti da bi bilo bolje da počisti pred svojim pragom. Pa Beograd je u Drugom svjetskom ratu imao čak četiri gradska logora, o čemu je nedavno za Deutsche Welle otvoreno govorila srpska povjesničarka Branka Prpa. Kada se najbolji pjevač među diplomatima Ivica Dačić već toliko brine za žrtve rata i pogroma, onda je mogao usred New Yorka organizirati i izložbu o beogradskim logorima smrti iz Drugog svjetskog rata, a ne sudjelovati u vlasti koja želi rehabilitirati Milana Nedića koji je punio beogradske logore ljudima koji su također imali ime i prezime, baš kao i žrtve jasenovačkog logora. Mogao je Dačić, da ima časne i poštene namjere prema svim žrtvama, kao što tvrdi, usred UN-a organizirati i izložbu o logoru Jajinci nedaleko od Beograda, a u kojemu je, prema nepotpunim podacima, u Drugom svjetskom ratu ubijeno između 60.000 i 80.000 ljudi. Pa ako se već s pravom govori o Jasenovcu, zašto se onda prešućuju Jajinci? Zar civilizacija poznaje žrtve prvog i žrtve drugog reda? Ili je svaka žrtva – žrtva i svaki čovjek – čovjek?