Ne želim robota za suprugu, a to ne želite ni vi

Volim ljude. Ako sjedite sami u baru pored mene, ne brinite – započet ću razgovor. Isto vrijedi i za autobusnu stanicu, bolnicu, itd. S obzirom na to da moja supruga i ja u domu imamo cijelo malo selo, ne pretjerujem kad kažem da su ljudi smisao mog života. Nisam inženjer. Ne znam napisati ni liniju koda. Često za sebe u šali kažem da sam “idiot za tehnologiju”. Međutim, svoju sam karijeru, reputaciju i financijsku budućnost svoje obitelji utemeljio na suosnivanju tvrtke koja se bavi robotikom. Zašto? Jer znam ljude. Ako ste kupili automobil, računalo, pametni telefon ili bilo kakav komad kompleksne masovno proizvedene opreme u posljednjih 10 godina, roboti su sudjelovali u nastajanju tog proizvoda. Ako ste podigli novac s bankomata, iza tih debelih zidova nije se krio čovjek, nego robot. Roboti su ljudski alati – poput najkompleksnijeg odvijača koji ste ikad vidjeli. Oni su već desetljećima prikovani za tvorničke podove – maskoti masovne proizvodnje. Sada stiže nova generacija robota: oni su mobilni, pametni i cjenovno prihvatljivi. Promijenit će način na koji obavljamo sve poslove. Zašto? Jer ispunjavaju potrebe radnih okruženja koje ljudi trenutno ne mogu ispuniti. Radi se o dosadnim poslovima, ili se ista radnja stalno ponavlja – ili su možda fizički jako naporni. S obzirom na to da su za takve poslove obično potrebne niske razine vještina, tvrtke si ne mogu priuštiti da ih plaćaju više od minimalca. Takvi su poslovi često i opasni sami po sebi, poput rudarstva. Zašto ne bismo iskoristili dostupne alate i pustili ljude da rade poslove za koje je potrebno više vještina? Danas nemamo dovoljno djece. Zbog te činjenice imamo samo dva realistična izbora za osiguravanje zdravlja našeg gospodarstva. Netko mora obavljati i takve dosadne, trivijalne i opasne poslove. Možemo širom otvoriti vrata imigrantima kako bismo ispunili rastuću prazninu na tržištu radne snage – ili možemo pristup u naša radna okruženja dopustiti robotima koji su mali i dovoljno sigurni da možemo dijeliti radni prostor. Roboti mogu obavljati poslove koje ionako nitko ne želi – čak se i novopridošli imigranti trude da što prije napuste takva radna mjesta. Roboti su jedino dugoročno logično rješenje da se takvi poslovi obave uz konkurentnu cijenu. Čitava se svjetska ekonomija kreće u tom smjeru. Toliko smo se puta našli s krive strane povijesti – zašto bismo odabrali ignorirati alate koji nam olakšavaju posao, ojačavaju naše tvrtke, a našu nacionalnu ekonomiju čine dinamičnijom? Iz pozicije osobe koja je godinama brojala novac koji je izlazio iz mehaničke zvijeri koja je naš kvartovski bankomat, čekajući da pronađem grešku koja se nikad nije dogodila, možda i nisam tipični pobornik ove „nove” tehnologije. Ne želim da mi robot bude najbolji prijatelj. Ne želim da kućne ljubimce zamijene roboti. Ne želim da mi robot bude šef i sigurno ne želim da mi robot bude supruga. Ali čak i ja vidim da nam roboti mogu pomoći da stvorimo dinamičnu ekonomiju budućnosti u Hrvatskoj. Bavim se robotima jer vidim da su tek alati koji pomažu ljudima izgraditi tvrtke i ekonomije. Bavim se robotima kako bi na novom tržištu moja djeca jednog dana mogla dobiti izazovne i stimulativne poslove. Bavim se robotima jer znam sljedeće: ako robote ne napravim ja, napravit će ih netko drugi – a moja djeca će onda raditi za njih.

Bavim se robotima jer znam sljedeće: ako robote ne napravim ja, napravit će ih netko drugi – a moja djeca će onda raditi za njih