MIJO NIKIĆ
Cilj je naših kateheza pomoći ljudima da bolje rade svoj posao, da budu pošteni i odgovorni u svom poslu. Inicijativa ni u kojem slučaju ne može i ne želi povrijediti one koji ne vjeruju, a pripadaju struci pravnika Bog stanuje gdje mu ljudi dopuste da bu
Pravnik koji se drži istine sigurno će dobro obaviti svoj posao, a upravo su oni sami dali inicijativu za kateheze, kaže pater Mijo Nikić Zaklada „Biskup Josip Lang“organizira prve korizmene kateheze za suce, odvjetnike, državne odvjetnike i pravnike. Isusovac i psiholog p. Mijo Nikić kaže da su pravnici vrlo utjecajna profesija na cijelo društvo i svima im je stalo da oni koji su na poseban način uključeni u rješavanje teških sudbina ljudi budu ne samo dobri profesionalci u svome poslu, nego i dobri ljudi, ispunjeni i nadahnuti Duhom Božjim. – Duh Sveti uvodi nas u svu istinu. Pravnik koji se drži istine sigurno će dobro obaviti svoj posao. A danas biti pravedan, istinoljubiv, ponizan – znači biti prožet Duhom Božjim. Upravo su pravnici (suci i odvjetnici) dali inicijativu da se za njih pokrenu ove korizmene kateheze – kaže p. Mijo Nikić.
Radite s pravnicima, na neki ste im način duhovnik, s kojim se duhovnim potrebama susreću?
To su duhovne potrebe koje su zajedničke svim ljudima: pronalaženje konačnog smisla svoga života, potreba za autentičnom ljubavlju i prihvaćanjem, potreba da smijemo biti ono što jesmo, potreba da se poštuju naše dostojanstvo, naš rad i naša uvjerenja.
Što je specifično za pravnike?
Hrabrost da ne budu korumpirani, odvažnost da brane prava siromašnih i nemoćnih, hrabrost i spremnost da se suprotstave moćnicima koji bi probleme rješavali argumentom sile, a ne silom valjanih argumenata... Uz ljudsku hrabrost i poštenje, za to im je potrebna i snaga Božja, svjetlo i hrabrost Duha Svetoga. A hrabrost o kojoj je ovdje riječ jest jedan od darova Duha Svetoga koji se daje onima koji se vjerom i čistim srcem Bogu otvore.
Često se govori o korumpiranosti sudaca, kako gledate na to?
Čujem takve informacije od mnogih koji se žale da nisu mogli ostvariti svoja prava. Teško je donositi tako važne sudove bez očitih argumenata. Mnogi se žale da gube
sporove s moćnim ustanovama. A pravda bi trebala biti dostupna jednako malima, kao i velikima i moćnima. Uvjeren sam da će suci biti manje korumpirani što budu izgrađeniji kao ljudi i kao vjernici. Tko se Boga boji, a to znači tko se boji da ne bi Boga uvrijedio, taj će imati puno razumijevanja i ljubavi prema malima, nemoćnima i siromašnima s kojima se Isus rado poistovjećuje. A tko ne drži do Boga i njegovih zapovijedi, u većoj je opasnosti da sebe stavi namjesto Boga i počne svojevoljno određivati sudbine ljudi. Duboko sam uvjeren u istinu da će sve biti na svom mjestu kad Bog bude na prvom mjestu u našem životu, a kad Bog nije na prvom mjestu, velika je opasnost da sve ostalo bude na krivom mjestu.
Dobar dio Božjih zapovijedi odnosi se na „pravosudni sustav“, poput ne ubij, ne ukradi…
Dekalog je dragocjeno i univerzalno blago čovječanstva. Osim na kamene ploče, te je zapovijedi Bog upisao u srce svakog čovjeka. Čim čovjek počne zrelo razmišljati, on već tada naslućuje i prepoznaje moralne principe dobra i zla. Čovjek svojom savješću shvaća da dobro mora činiti, a zlo izbjegavati. Također mu savjest govori u konkretnoj situaciji što treba činiti, a što mora izbjegavati. Tko počne ignorirati temeljni moralni kodeks ispravnog ponašanja, osjećat će u sebi tjeskobu i nelagodu. Kad čovjek krene u krivo, pali se u njegovoj duši crveno svjetlo koje ga upozorava da ne ide putem svog ostvarenja i svoje sreće.
Konkretno?
Prve tri zapovijedi govore nam što trebamo činiti prema Bogu; da nam On bude na prvom mjestu u životu, da njegovo sveto ime s ljubavlju i strahopoštovanjem izgovaramo, da svetkujemo dostojno dan Gospodnji. Sve druge zapovijedi odnose se na naše bližnje i određuju kako se moramo prema njima postaviti. Opominju nas da moramo poštovati svoje roditelje, da ne smijemo nikoga ubiti, ni sebe ni drugoga koristiti kao objekt sebičnog grešnog užitka. Nikome lagati, nikome ništa uzeti, pa ni poželjeti tuđe stvari ni tuđeg ženidbenog druga. Kad bi se svi ljudi toga držali, ne bi odvjetnici i suci imali posla. Međutim, čovječje je srce toliko ranjeno grijehom da se pravnici ne moraju bojati za svoj posao. Imat će ga sve do Sudnjeg dana.
U komunizmu nije bilo sudaca deklariranih vjernika. A danas?
Vjerujem da je i u komunističkom režimu bilo sudaca vjernika, ali nisu to smjeli javno pokazati. Danas je, hvala Bogu, moguće slobodno izjašnjavanje svoje vjere bilo kojoj kategoriji zanimanja i profesionalne djelatnosti. Međutim, imam dojam da se i danas mnogi stide javno se očitovati kao vjernici. Taj bi strah trebalo nadvladati. Sam Isus rekao je da će se i on pred Ocem Nebeskim odreći onih koji njega budu zanijekali pred ljudima. Istinski vjernik svjedoči javno i privatno svoju vjeru. Ne treba trubiti ispred sebe i obraćati pozornost društva na se i svoju vjeru, dobra djela trebamo činiti po načelu da ne zna ljevica što čini desnica. Ali ne smijemo ni zanijekati svoju vjeru i svoju pripadnost Bogu, napose u onim okolnostima kad je to potrebno i kad je to teško i opasno.
Ima li Boga u sudnici, kako ste nazvali ove kateheze?
Bog je po svojoj naravi svudašnji pa ga tako sigurno ima i u našim sudnicama. Istina je i druga izreka koja kaže da Bog stanuje tamo gdje mu ljudi dopuste da bude prisutan. Uvjeren sam i znam da ima sudaca koji su vjernici i koji se Bogu pomole prije nego donose svoje presude. Dakle, ima Boga i u našim sudnicama. Ali također smatram da bi ga trebalo biti još i više. Jer gdje je Bog, tamo je pravda, istina, ljubav, radost i sreća! Bog je jamac naših prava i ako se njega izbaci iz sudnice, nastat će velika šteta pojedincu i društvu. Ove naše korizmene kateheze za pravnike koje smo pokrenuli žele doprinijeti tome da Bog bude više prisutan u našem osobnom i javnom životu. To neće nikoga ugroziti, a svima će biti na dobro. Naš je Bog uvijek u službi čovjeka. Kad bismo više poštovali Božje zapovijedi i prihvaćali njegovu volju, bilo bi više raja na Zemlji i svi bismo bili sretniji. Pomoću ovih korizmenih kateheza želimo da Božje zapovijedi i univerzalni moralni principi još više prožmu um i srce naših pravnika kako bi u svome konkretnom profesionalnom životu i radu odražavali Božju pravednost i pomagali ljudima da ostvare svoja legitimna prava, a samim time, svi ćemo biti sretniji i zadovoljniji. Već je prorok Izaija navijestio Isusa kao onoga koji dolazi da raskine okove nepravedne i da na slobodu pusti potlačene. A sam će Isus za se reći da je došao da imamo život, i to da ga imamo u izobilju.
Hoćete li time povrijediti one koji ne vjeruju, tj. izazvati kritike da se narušava sekularnost sudske institucije?
Ova naša inicijativa ni u kojem slučaju ne može i ne želi povrijediti one koji ne vjeruju, a pripadaju struci pravnika. Cilj ovih kateheza je pomoći ljudima da rade bolje svoj posao, da budu savjesni, revni, točni, pravedni, pošteni i odgovorni u svome poslu. Imati u sebi više Isusova duha znači biti više zauzet za druge, za opće dobro, napose za one koji su siromašni, zanemareni, odbačeni i na bilo koji drugi način ugroženi. Biti duhovno obnovljeni, što nastojimo postići korizmenim katehezama, znači imati u sebi više Duha Božjeg koji razlijeva ljubav Božju u naša srca, kako nas uči sv. Pavao u Poslanici Rimljanima. Duh Božji nadahnuo je već starozavjetnog proroka Izaiju da napiše i tako svima obznani ono što je Bogu milo, što On traži ne samo od pravnika nego i svih ostalih zanimanja: „kidati okove nepravedne, razvezivat spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi“(Iz 58, 6-8). Taj duh i takve stavove mi želimo usvojiti na ovim korizmenim katehezama za pravnike. Zar netko može biti protiv toga? To su univerzalne vrijednosti. Naše bi društvo u cjelini, a to znači i vjernici i ateisti i agnostici, bilo puno sretnije i zadovoljnije kad bismo imali što više ljudi nošenih ovim Božjim duhom autentične ljubavi i bratske solidarnosti. Mnogi ateisti i agnostici diljem svijeta hvale papu Franju upravo zato što ovaj duh zauzete ljubavi i solidarnosti sa siromasima i obespravljenima želi što više utjeloviti u Crkvu i cijeli svijet. Uvjeren sam da se i „naši“ateisti i agnostici s tim slažu.
Papu Franju hvale i ateisti i agnostici jer duh solidarnosti i ljubavi želi utjeloviti u cijeli svijet