VLADARA KOJI JE UJEDINIO HRVATSKU

Tomislavova vladavina praćena je prijelomnim događajima koji su ispisali prvu stranicu Hrvatskog Kraljevstva. Međutim, sačuvani izvori o tom razdoblju krajnje su oskudni, a i oni koji su isplivali iz povijesnog mraka obavijeni su velom nejasnoća i proturječja. Nesrazmjer između važnosti prvog hrvatskog kralja Tomislava i malobrojnosti pisanih izvora o njemu, doveo je do snažnog interesa znanstvene zajednice. Povjesničari su neumorno predlagali nove interpretacije izvora i tražili zametnuti komadić papira ili nečitki kameni ulomak u kojem je Tomislav ostavio trag. Tijekom stogodišnjeg traganja podastrijet je niz neutemeljenih i neuvjerljivih dokaza o Tomislavovoj vladavini koje je historiografija kritičkim promatranjem odbacila. Tako, primjerice, nije prihvaćeno znanstveno gledište povjesničara Željka Jiroušeka (1911. – 1997.) koji je u drugoj polovici 20. stoljeća tvrdio da se ime kralja Tomislava krije u kamenom natpisu na sarkofagu splitskog nadbiskupa Ivana iz prve polovice X. stoljeća. Nakon tog pokušaja, učvrstilo se znanstveno-povijesno uvjerenje da Tomislavovo ime, za razliku od njegovih prethodnika, nije uklesano ni na jednom sačuvanom ranosrednjovjekovnom kamenom spomeniku.

Manjak prvorazrednih izvora

Kamene epitafe po važnosti slijede diplomatička vrela, odnosno službeni spisi vladarske, privatne i papinske provenijencije. Ta je vrsta građe često sačuvana u kasnijim prijepisima, što za sobom povlači pitanje njihove vjerodostojnosti, naknadne prerade i vremenoslovlja. Unatoč tim historiografskim dvojbama, prijepisi predstavljaju bogati izvor podataka ne samo za vrijeme o kojem donose vijesti već i za povijesne prilike onog vremena u kojem su nastali. Izostankom diplomatičkih izvora, bilo u izvorniku ili prijepisu, nastaje povijesna praznina koja pruža plodno tlo za subjektivne i interesne konstrukcije povijesti. A upravo je manjak prvorazrednih izvora doveo do toga da je pojava kralja Tomislava ostala zarobljena u procjepu između znanstvenosti i narativnosti. Naime, ne postoji ni jedna Tomislavova povelja ni darovnica, on se ne spominje ni u jednoj zabilješci samostanskih

Kralj Tomislav kako ga je tušem nacrtao Josip Horvat Međimurec, a koji je reproduciran u knjizi “Hrvatska povijest djedova unuku” Marka Šeparovića u izdanjima iz 1936. i 1938. godine

Spomen kralja Tomislava nalazi se u tek jednom znanstveno relevantnom dokumentu. Riječ je o pismu pape Ivana X. (914. – 928.) kojim je 925. godine sazvan Prvi splitski crkveni sabor, a u kojem stoji: “dragom sinu Tomislavu, kralju Hrvata”