Uložili su u mene 800.000 kuna, ne daju mi da to vratim znanjem

Ne možeš u Gospiću konobariti jer će ti reći ‘a što si išao na doktorski studij’. Ako mi ne produlje ugovor, bit ću prisiljen otići

Nikola Šimunić (32) doktorirao je demografiju, šest godina radio je u područnom uredu Instituta Pilar u Gospiću, no ugovor mu je istekao 31. prosinca 2017. Od tada je bez posla. – Školuješ se, trudiš se, želiš radom pomoći zajednici, ali sasijeku te... Ispuniš više nego što je propisano ugovorom, doktoriraš i onda dobiješ nogu. Ne možeš u malom Gospiću ići konobariti jer će ti ljudi reći “a što si išao na doktorski studij i toliko se obrazovao da sad konobariš” – govori. Znanstveni novaci nakon šest godina rada i doktorata, kaže, imaju veću šansu da će im ministarstvo odobriti još 4 godine rada, a znanstvenici koji nakon 10 godina rada trebaju dobiti stalni posao u težoj su situaciji. Nada se produljenju ugovora na četiri godine, koje mu još nije stiglo. – Ako dobijem taj ugovor, teško ću dobiti stalni posao 2022., a tada ću, vjerujem, imati i djecu. Problem naše znanosti je što puno ulaže u mlade znanstvenike, država je u mene uložila više od 800.000 kuna, u kolege koji su zaposleni u znanosti 10 godina i više od milijun kuna, a mi uloženo vraćamo napornim radom i odgađanjem rješavanja stambenog pitanja i zasnivanja obitelji. Na kraju smo ostavljeni na cesti da se snalazimo kako znamo. Nakon studija vratio sam se u svoj mali grad, želeći vratiti znanje zajednici, ali očito neću imati priliku za to, nego ću biti prisiljen otići s nezaposlenom zaručnicom – rezigniran je.