Ne želim otići van zbog djece, ali Hrvatska školuje ljude da odu

Govore da nam je cilj povećati broj doktora znanosti, no kakva je to poruka kad mladi koji doktoriraju nemaju gdje raditi

Nikolina Hazdovac Bajić (37), doktorirala je sociologiju i radila je u područnom uredu Instituta Pilar u Dubrovniku. Ta znanstvena novakinja majka je i dvoje djece, a sada je na neplaćenom dopustu i ugovor joj ističe za 15 dana. Nada se da će joj Ministarstvo znanosti odobriti produljenje ugovora na još četiri godine. – Ako mi ne produlje ugovor, zaista ne znam što ću dalje. U Dubrovniku ima jako malo mogućnosti za zaposlenje, imamo malo sveučilište na kojem je dovoljan jedan doktor znanosti. Govore da nam je cilj povećati broj doktora znanosti jer ih imamo mali udio u ukupnom broju stanovništva, ali kakva je poruka svega toga kad mladi koji doktoriraju nemaju gdje raditi, kad će otići van. I oni koji su sami, a i oni s obiteljima. Mi nažalost obrazujemo ljude, pa ih šaljemo van. Meni se teško odlučiti na odlazak u inozemstvo zbog djece, ali nisam posve odbacila tu mogućnost – kaže. Ističe da to ne govori zbog svoje osobne situacije, ali da je činjenica da se hrvatskoj znanosti pristupa bez strategije i plana. Posljednjih godina, ističe, osnovno je načelo rezanja troškova, a pritom i radnih mjesta mladih znanstvenika. – Kakva se poruka šalje budućim generacijama koji se odluče proći kroz dugogodišnje mukotrpno školovanje kako bi na kraju ostali nezaposleni. Valjda nas je država (odnosno porezni obveznici) školovala da budemo nezaposleni – kaže.