Novinarki su s računa očistili i poticaje za samozapošljavanje
Samohrana majka Sanja Plješa otplaćivala je kredit dok nije izgubila posao pa joj je kao “hodajućem” obrtu 4 godine ovršena cijela plaća
Reprogram kredita u banci dobila sam tek iz četvrtog pokušaja. Pitam se kako je ljudima koji nemaju pristup informacijama, kaže Plješa
Bila sam klasična priča o kreditu u „švicarcima“; 2008. sam podigla kredit za uređenje kuće od 109.000 franaka, s ratom od 3900 kuna u Erste banci, koja je već za osam mjeseci porasla 1000 kuna, a poslije – na čak 6500 kuna. Blokirali su me 2011., ali imala sam pravo na zaštićeni račun i ostajalo mi je dvije trećine plaće. No prije pet godina redakcija je zbog krize morala smanjiti broj stalnozaposlenih novinara i ja sam postala „hodajući“obrt kojem su ovršili cijelu plaću. Bez i jedne kune za život! – priča 48-godišnja novinarka Privrednog vjesnika Sanja Plješa, prvi put nakon 25 godina bavljenja novinarstvom s druge strane pera – i sama je postala priča.
Pomogli roditelji
Samohrana majka danas 13-godišnjeg sina, koji ne dobiva ni alimentaciju, živjela je u kućanstvu s umirovljenim roditeljima i zahvaljujući tome su preživljavali. Uz pomoć prijatelja gurala je sinove izlete, troškove za školu... Bila je sretna što će ipak ostati raditi u struci i dijelom otplaćivati dugove, iako plaću sljedeće četiri godine nije vidjela. – Registrirala sam se kao obrt za intelektualne usluge, na 18 djelatnosti srodnih novinarstvu, pri otvaranju napravila poslovni plan i predala ga Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, odobrili su ga i dobila sam 18.800 kuna državnih poticaja za samozapošljavanje. Sve su počistili s računa – kaže S. Plješa. Kad ljudi imaju problema i iscrpe sve opcije njihova rješavanja, obično na kraju zovu novinare. No kad novinaru zagusti, koga on zove? Nikoga. Kao gospodarska novinarka na izvoru sam informacija, pokušavala sam sve što sam mogla, ali nisam baš uspijevala. Pitam se što je tek s ljudima koji nemaju pristup informacijama. Triput sam molila reprogram u banci i svaki put su me odbili. Uspjela sam tek iz četvrtog pokušaja, prije godinu dana, nakon konverzije – iskrena je novinarka. Kad je rata počela rapidno rasti, banci je i dalje uplaćivala svaki mjesec, ali ne puni iznos. Tako joj nisu otkazali ugovor, ali je dug rastao i nakalemila se kamata na kamatu, ovrhu su pokrenuli 2011. Blokada od 2011. do 2013. nije bila trajna, nego povremena; kad bi „uhvatila ritam“i uspjela poplaćati zaostatke, odblokirali bi je do sljedećeg zastoja. – Prava tragedija počinje 2013. kad mi je ovršena cijela plaća. Pitala sam tadašnje resorne ministre zašto nisu zaštitili sredstva za samozapošljavanje. Pa kako netko može pokrenuti posao ili platiti sebi doprinose ako se automatski sve blokira?! Odgovorili su mi lakonski da je takav zakon – kaže S. Plješa. Roditelji su plaćali režije tako da je ovrha sjedala samo na kredit. No u međuvremenu se nagomilao i dug Poreznoj upravi jer nije mogla plaćati porez i doprinose. – Nisam imala pravo ni na egzistencijalni minimum. Kad sam sve zbrojila, ispalo je da sam u kunama u tih osam godina isplatila kredit, ali u CHF-u nisam. Dala sam više kuna nego što sam podigla, oko 500.000, a imam još 16 godina otplate i oko 800.000 kuna, ukupno 1,3 milijuna. Digla sam oko 450.000 – izračunala je Plješa. U 2015. provodi konverziju kredita i rata se spušta sa 6500 na 5300 kuna. No i to joj je previše i ponovno traži reprogram koji joj konačno odobravaju u prosincu 2016., uz uvjet da joj roditelji, vlasnici kuće, budu sudužnici. No otac se tada teško razbolio pa su javni bilježnik i bankarica morali doći doma i tamo je sve potpisao – ukupno 60 dokumenata. Sve je bilo gotovo 26. prosinca, no otac mi nakon nekoliko dana umire, a procedura još nije gotova, i dalje sam u blokadi. Treba ga sahraniti, a ja nemam novac. Kad sam išla dogovarati sprovod, tresla sam se ispred Fine ne znajući jesu li me odblokirali. Srećom jesu, 2. siječnja 2017. – priča S. Plješa koja je, dok je još bila u blokadi, za reprogram morala platiti 3500 kuna naknade javnom bilježniku i novu ratu od oko 4000 kuna plus sprovod.
I mama u blokadi
Sad se da preživjeti, kaže, ali ostali su dugovi Poreznoj upravi. Još je nisu blokirali, iako svaki dan strahuje da će se to dogoditi. Usto su je, kaže, greškom stavili u „dohodaše“, a ne u „paušaliste“, što još nije uspjela razriješiti. U međuvremenu je zbogv duga za režije u blokadi završila i mama, umirovljena profesorica geografije koja za 40 godina staža dobiva 2200 kuna mirovine plus dodatak. Nakon što je umro otac ostali smo bez njegove solidne mirovine od 5000 kuna, zahvaljujući kojoj smo uspijevali sve prebroditi, pa je postalo puno teže. Tata je bio inženjer brodostrojarstva, radio je kao upravitelj stroja u Atlantskoj plovidbi, a kasnije u Hidroelektri. Sa samo 44 godine imao je moždani udar.
“Tresla sam se ispred Fine ne znajući jesu li me odblokirali da mogu platiti očev sprovod”