Zašto smo uopće izašli iz socijalizma?!

Kakav je to urok nad Hrvatskom, da mi u Hrvatskoj ne možemo konačno početi zdravije disati? Tko će prekinuti taj gordijski čvor?

Ujeku prosvjeda za spas pulskog Uljanika među prosvjednicima se isticao transparent na kojemu je pisalo kako oni traže povratak društvenog vlasništva, jer da je ono rješenje problema, valjda i Uljanikovih problema, kao i svih hrvatskih problema. Kad god pak kutinska Petrokemija zapadne u probleme, a kad nije u problemima, sindikat odmah vapi prema državi za pomoć, za dodatnim novcima poreznih obveznika, odmah se diže stožer za obranu, i svi traže rješenje od države. Ne daj Bože da netko predloži da se Petrokemija konačno privatizira. To je kao da bacaš hulu. Ili, slična je stvar s Inom. I tu se od države traže rješenja, ne smije se ugasiti rafinerija u Sisku, i tamo je stožer za obranu, i tamo sindikati više znaju od poslodavca, i tamo bi sindikati upravljali poslom, odnosno tuđom imovinom i tuđim novcem, bez ikakve odgovornosti. I ucjenjuju državu, jer mogu. Koliki je utjecaj države na gospodarstvo najbolje ilustrira i najnoviji primjer, u kojemu politički komesar HDZ-a Gordan Jandroković izravno instruira predsjednika Uprave Podravke kako će nastupati

Hrvati su doista nesretan narod. Nikako da se odlijepe od prošlosti. Nikako da se odlijepe od prošlih ideologija koje su ih u prošlosti skupo koštale! Nikako da se odlijepe od socijalističkog poimanja stvarnosti, nikako da se uhvate u koštac s tržišnom utakmicom, nikako da se pokrenu... A vrijeme je odluka, kojih nema!

u medijima oko situacije u Agrokoru. Ne bi li gospodarstvenici sami trebali svojim glavama i na temelju vlastite odgovornosti prema vlasnicima, dioničarima odlučivati što će raditi i što će govoriti? Kakva je to onda razlika u odnosu na bivši sustav, u kojemu se sva politika, pa tako i gospodarska, krojila u partijskim komitetima? Zašto smo onda uopće izašli iz socijalizma? Ma treba jasno i glasno reći da smo iz socijalizma izašli slučajno, ne baš svojom voljom. Okolnosti su se poklopile takve da nas nitko nije ni pitao hoćemo li ili nećemo izlaziti. Sustav se cijeli raspadao, i nije bilo druge nego zakoračiti u višestranačje, u demokraciju, u tržišnu utakmicu, u privatizaciju, da se zna što je čije, tko za što odgovara, jer je društveno bilo svačije i ničije. Baš zbog toga što je u socijalizmu bilo svačije ili ničije, kralo se gdje se god stiglo i moglo, od direktorskih pozicija do onih najnižih, radničkih. To je bio začarani krug koji se nije prekinuo krahom socijalizma. Taj je mentalni sklop velikim dijelom ostao do danas. Kao što je ostao i onaj mentalni sklop prema kojem Hrvati nikako da prihvate tržišnu utakmicu, nego su i dalje zarobljeni u socijalističkim navikama, pa i dalje na svakom koraku zazivaju državu. Dakako, država sve to potencira. Jer je država u Hrvatskoj i danas još daleko najveći poslodavac. Pogledajmo samo u kojim sve poduzećima država ima još vlasništvo. Što država radi, primjerice, u Podravki ili Borovu? Zašto odavno nije prodala svoje udjele? Nije prodala da bi se moglo politički kadrovirati, kontrolirati, uhljebljivati... U tome je problem svih naših vlada, vlasti, i taj problem imamo i danas, i nikako ga se riješiti. Jer politika ne dopušta promjene u kojima bi izgubila moć, utjecaj, kadroviranje, kontrolu novca... Zato se ne ide sa stvarnim, potrebnim reformama, osim nekih koje su više kozmetičke naravi, nego se narod zasipa glupostima, jeftinim populizmom, i to pali na terenu. Ako ovaj tjedan Plenkovićevo povjerenstvo za suočavanje s prošlosti donese preporuke oko pozdrava “Za dom spremni” i još neke druge, to će biti divna dimna zavjesa koja će opet toliko zaokupiti javnost, da će manje važno biti tko je novi izvanredni povjerenik za Agrokor, i što je još važnije, u kojem će smjeru ići postizanje toliko potrebne i očekivane nagodbe kojoj brzo ističe zakonski rok za njezino postizanje. Jer će se opet lamentirati o ustašama i partizanima, i opet će se brojiti krvna zrnca, i opet će se propitkivati tko je gdje bio 1941., 1945. Ili 1991. godine. Hrvati su doista nesretan narod. Nikako da se odlijepe od prošlosti. Nikako da se odlijepe od prošlih ideologija koje su ih u prošlosti skupo koštale! Nikako da se odlijepe od socijalističkog poimanja stvarnosti, nikako da se uhvate u koštac s tržišnom utakmicom, nikako da se pokrenu. Naravno, nisu svi takvi, ima i izvrsnih primjera, ali sve je to u manjini. Upravo zbog takvog stanja stvari ljudi bježe iz zemlje, svi oni koji mogu vani na bilo koji način konkurirati, ili samo žele raditi u zdravijoj okolini za sebe i svoju obitelj. I odlaze u zapadne zemlje visoko tržišno orijentirane. I tamo se mahom svi dobro snađu. Kakav je to urok nad Hrvatskom, da mi u Hrvatskoj ne možemo konačno početi zdravije disati? Tko će prekinuti taj gordijski čvor? Vrijeme je odluka, kojih nema! Jer Plenković treba puno vremena za razmišljanje.