OTKAZ DOKTORIMA ZNANOSTI

Država je u naše obrazovanje uložila milijune, a sad nas baca na ulicu

Doktore znanosti iz humanističkoga i društvenog područja na javnim institutima čeka neizvjesna sudbina i(ili) iseljavanje

Biti u Hrvatskoj doktor znanosti iz humanističkoga i društvenog područja na javnim institutima znači biti prekarni radnik kojeg država nakon što uloži milijun kuna u njegovo školovanje prepušta burzi ili iseljavanju. Samo je na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u pola godine sedam doktora znanosti ostalo bez posla, nisu im produljeni 6-godišnji ugovori o radu na određeno ili 4-godišnji za postdoktoran-

de, odnosno nisu zaposleni na neodređeno. Istodobno država i dalje teži povećanju broja doktora znanosti jer ih imamo malo s obzirom na broj stanovnika, ali ne da ih stalno zaposli, nego da fluktuiraju na tržištu rada! Gdje će u Hrvatskoj fluktuirati doktori humanističkih i društvenih znanosti?

Uputa Ministarstva

Ravnatelji javnih instituta dobili su krajem 2017. uputu Ministarstva znanosti u kojoj se navodi: “Ministarstvo će izdavati suglasnosti za zapošljavanje ukupnoga broja od maksimalno 15 % znanstvenih suradnika i stručnih savjetnika u sustavu znanosti u odnosu na ukupan broj znanstvenih novaka zaposlenih na dan 1. siječnja 2015.” Od te su godine krenule restrikcije u zapošljavanju. U uputi se napominje da su ugovori o radu sa znanstvenim novacima sklapani isključivo zbog rada na znanstveno istraživačkim projektima, radi njihova znanstvenog osposobljavanja čime se omogućavalo stvaranje “kritične mase“mladih znanstvenika... Zbog velikog broja danih suglasnosti ili traženih za zapošljavanje znanstvenih suradnika i stručnih savjetnika u sustavu znanosti, koji teži, ističu, kontinuiranoj fluktuaciji znanstvenika njihovo zapošljavanje trebalo bi biti više iznimaka, a ne pravilo.

Stvaranje novih za – burzu

Dakle, država ne kaže da ne trebamo više novih doktora znanosti, nego će i dalje poticati ‘stvaranje’ novih na institutima koji će nakon 6 ili 10 godina rada biti prepušteni burzi kao i njihovi kolege. Priče mladih znanstvenika za Večernji list najbolje pokazuju sve apsurde i probleme ove države i sustava znanosti.

Apsurdno je da je i dalje cilj države veći broj znanstvenika jer ih imamo malo

U znanosti se teži fluktuaciji na tržištu rada, pa je stalan posao – iznimka