3. Poštar u Brodu

UBITAČNO JE KADA LJUDI NE OČISTE STAZU DO SANDUČIĆA

– Radim kao poštar 18 godina, iza mene je već 18 zima. Nekad su malo blaže, nekad malo oštrije, ali izdrži se. Nakon tolikih godina rada na otvorenom, čini mi se da sam postao otporan na hladnoću – smije se Mario Zeba (42) iz Slavonskog Broda, koji svakoga dana od 7 do 15, i po ekstremnim hladnoćama i po pasjim vrućinama, na svom motoru raznosi poštu. Za čovjeka koji osam sati dnevno radi na otvorenom nije ugodan osjećaj kada na prognozi najave obilne padaline i studen. Vremenske su ga neprilike ove godine uglavnom zaobilazile, sve do jučer. Mario ima svu potrebnu opremu, od zimskih guma i vjetrobranskog stakla do zaštitne kacige i rukavica, ali za borbu s debelim minusima, snijegom i zaleđenim cestama treba se pripremiti i fizički i mentalno. – Prilazi kućama ponekad znaju biti problematični. Glavne ceste su očišćene, ali ja sam uglavnom po naseljima. Ulazim u svaku ulicu, svaku kuću i, ako netko ne očisti prilaznu stazu do svog dvorišta i sandučića, to je onda ubitačno – nastavlja Mario. Sjeća se kako je jedne godine, nedugo po dolasku u poštu, sjeo na motor na temperaturi od minus 27. Apenac koji je tada vozio nije imao nikakvu dodatnu zaštitu. Bilo je grozno, hladnoća se uvlačila u kosti, ali – pošta se mora razvesti! – I tada sam se oblačio isto kao i sad. Ispod idu dvoje-troje hlače, nekoliko džempera, uniforma i pravac teren. Ljudi nas ponude toplom kavom i čajem da se malo ugrijemo i hvala im na tome – zaključio je Zeba. (vb)

Prije 18 godina na apencu sam bez zaštite razvozio poštu na – 27. Pošta se mora dovesti