Prijave za novake Kravatpukovnije do 8. ožujka
EMISIJE KOJE SU STVORILE CINOBERA, RUDIJA, MARICU HRDALO...
Prvi radioaparat donio je u kuću moj otac. Ne sjećam se marke, a nemam više koga više ni pitati: Kosmaj, Sava, Triglav, Blaupunkt? Sjećam se da su moj djed, a koji put i otac, slušali Glas Amerike, koji se nije smio javno slušati. Zapamtio sam ime čovjeka čije se glas čuo jer mi je tada bilo smiješno: Grga Zlatoper. Bio je to novinar koji je radio u Londonu, New Yorku, Washingtonu, komentator Glasa Amerike čiji su se osvrti i analize u vrijeme političke blokade slušali s velikom pažnjom. Voice of Amerika osnovan je 1942., a Grga Zlatoper živio je do 1976. Meni se na radiju najviše svidjelo zeleno oko koje je prekrasno izgledalo u mraku. Kada bi se spojile dvije polovice, to je značilo da je stanica pronađena. Dok još nije bilo televizijskog programa, ljudi su se skupljali oko radija i slušali vijesti, a najviše “Veselo veče” koje je godinama emitirano s Radio Beograda, Radio Zagreba i Radio Sarajeva. Poslije Drugog svjetskog rata “Sat humora” uređivali su Krešimir Golik i Branko Majer, a onda su preuzeli Fran Obelić i Ljubiša Pavić, koji su promijenili ime u “Zabavno veče”, a onda u “Vedro veče”. Emitiralo se svake subote od 20 do 21.30 sati. Urednik je bio Frane Adum, a suradnici, između ostalih, Ivan Hetrich i Ivan Gavrilović. Ima i jedna zanimljivost. “Vedro veče” 1955. uređuje i Slavko Goldstein. Tomo Đurinović 1957. uvodi emisiju “Porodica Veselić”. Godinu poslije na programu je i “Sastanak u kući broj 7”. Prvi tekst za tu emisiju napisao je Fadil Hadžić, a urednik je bio Branko Hribar. HRVATSKI NOVINAR, RADIJSKI I TELEVIZIJSKI VODITELJ KOJI JE VODIO MNOGE POPULARNE EMISIJE, TAKSI ZA BABILON, ZELENI MEGAHERC, CRVENA JABUKA, VIKEND PROGRAM NEDJELJOM, ULICAMA KRUŽIM NE BIH LI SE SREO..., A SADA PIŠE ZA VEČERNJI Od 1961., pak, urednik humorističnih emisija je Ivan Gavrilović. U tim su emisijama stvoreni mnogi likovi: Francika i Micika, Tetka Ika, Miša Amor, Tetka Cuka, Klempi i Frfa, Hari Lajm, Rudi Ruksak, Šjor Marinko, Cimbula, Cinober, penzioner Kezele, Marica Hrdalo… Navodim likove “Vesele večeri” Radio Zagreba. Tih su godina u malim svescima prodavani i vicevi o Bobiju i Rudiju koje je pisao profesor Marijan Filipović, a ilustrirao Franjo Maixner. Bobi je jednog dana hodao ulicom sasvim sitnim koracima. Rudi upita: – Što se opet dogodilo, Bobi, zašto tako čudno hodaš? – Znaš – odgovori Bobi – vremena su vrlo teška pa se mora na svakom koraku štedjeti. Često u posljednje vrijeme hodam savskim nasipom. I gledam Savu, tu rijeku, tu vodu koja dolazi iz susjedne Slovenije i juri prema susjednoj Srbiji. U Sloveniji je bila još mala i nevina. Zna li ta mala Slovenka na privremenom radu u Hrvatskoj da će je ondje dočekati onaj Dunav, koji ima međunarodno austrougarsko, a i bugarsko iskustvo, da će je zagrliti i da će zajedno s njime skončati u Crnom moru. Sigurno ona zna da je čeka crna sudbina, zato i ne mari za sebe, dosta je mutna i prljava, a ni mi je ne pazimo, ne uređujemo i ne čistimo. Nekada je veća, nekada manja… Najšira je bila 1964., sve do Savske ceste. Inače, Sava je ovdje samo u prolazu. Ne zaustavlja se ni na granici. Rijekama, bez obzira na to kakve su i kamo putuju, ne trebaju ni vize ni putovnice. Velike sam razgovore za radio i na javnim tribinama vodio s Dragutinom Tadijanovićem. Posljednji je bio Doručak s autorom na Sajmu knjiga u Puli. Tada je uvaženi Tadijanović bio u stotoj godini. Na takozvanoj slavonskoj turneji 1976. intervjuirao sam književnike Dragutina Tadijanovića i Juru Kaštelana, slikara Otona Glihu i tada mladog političara Zbog velikog je interesa do 8. ožujka produljen rok za prijavu za pristupanje Kravat-pukovniji. Ceremonija odabira novaka počasne satnije koja od 2010. izvodi smjene straže u centru grada među kandidatima koji će prethodno proći obuku održat će se 18. ožujka na platou Dolca, i to tradicionalnim glasanjem “na grah”. Propisana je visina za pristupanje Kravat-pukovniji od 175 do 185 centimetara, a među ovogodišnjim kandidatima, kao i lani, ima i žena.