Treba stvoriti pokret za obnovu patriotizma
obavlja sitne popravke, preinake i čišćenja, da bi ga inspektori mogli kazniti i ostaviti bez jedinog prihoda kojim obitelji kupuje hranu. Sa svojom kojom stotinom neoporezovanih kuna koje zaradi na crno on je opasan za državu, a nije opasna vlast koja joj nanosi milijardske štete i tjera Hrvate na bijeg u inozemstvo. Plenković, Jandroković, Štromar i drugi bez srama gule sirotinju kako bi umaknuli njezinoj sudbini kojoj su je izložili – bijedi u Hrvatskoj ili odnarođenju u Njemačkoj. Stanje je sve dramatičnije, usporedbe su sve šokantnije, a najnovija, koju je izgovorio poznati demograf Stjepan Šterc, kaže da je “Hrvatska u razdoblju petogodišnje agresije u Domovinskom ratu izgubila manje ljudi nego prethodne godine”. Istodobno mediji tragaju za utješnim primjerima, kao što su slavonski Sikirevci, kako jedan naslov kaže, hrvatsko selo u kojem su rijetke obitelji s manje od troje djece i nitko se ne iseljava. Sikirevci nemaju ništa posebno, nikakvih povlastica, prirodnih ili kojih drugih prednosti. Što u industriji što na zemlji stanovnici rade kao i u stotinama drugih sela. Ali ostaju u Hrvatskoj, rađaju djecu, razredi u školama su sve puniji. Oteli su se beznađu koje stvara hrvatska vlast, osjetili da žive u svom zavičaju, u svojoj domovini, a ne u bruxelleskoj koloniji s namjesnicima Europske unije u Banskim dvorima. Trebalo bi stvoriti cijeli pokret koji bi u zemlji obnavljao patriotsko ozračje nasuprot stranim profiterima koji su preko banaka i na druge načine zagospodarili ovom zemljom i nasuprot sluganskoj vlasti. Pokret koji bi bio neka vrsta metaforičkog Domovinskog rat protiv onih koji su pogazili ideale stvarnog iz devedesetih. vojske!!! I to je dokaz da su mnogi vlastodršci u ovoj zemlji Hrvatsku kao državu prihvatili po prisili, kao nužno zlo, te glumeći da su joj odani ne mogu sakriti svoje jugoslavenstvo koje im je “prirodnije” od hrvatstva. Tuđman nije bio isključiv u stavovima o Titu, pripisivao je i njemu i partizanima određene zasluge za Hrvatsku, a bio je suzdržljiv prema uklanjaju njegova imena iz naziva trgova, ulica, škola... zacijelo zato što mu nije bilo svejedno hoće li se ili neće i ovdje i u svijetu zamjeriti onima za koje je Tito ikona antifašizma. No nikad se nije ustručavao govoriti o njegovim zlodjelima, a njegovo državničko djelo i stvaranje samostalne Hrvatske potpuna je suprotnost Titovu jugokomunizmu. Ni u tom djelu ni u svekolikim državotvornim težnjama hrvatskog naroda za zločinca Tita nema mjesta. Stoga je zaprešićko prekrajanje naziva spomenute ulice bezočno izrugivanje i Stepincu, i Domovinskom ratu, i hrvatskoj povijesti.