Dijalog je moćan način da se izbavimo
Ekskluzivni izvadak iz najnovije knjige pape Franje “Bog je mlad” u kojoj govori o površnom življenju, bullyingu, modi i ljepoti, društvenim mrežama, lažnim vijestima
Za društvo je, kaže papa Franjo, nužan dijalog mladih sa starima, čak, privremeno, preskačući odrasle. A društvo odbacuje i jedne i druge Darko Pavičić „Bog je mlad“, najnovija je knjige pape Franje, kojom se obraća mladima cijeloga svijeta s temama od onih najintimnijih do onih s društvenog i javnog područja, dotičući izazove poput odnosa među generacijama, perspektive mladih, strahova i snova, površnog življenja, ovisnosti, mode i ljepote, depresije, bullyinga, plastične kirurgije, potrebe da se bude vidljiv na društvenim mrežama, lažnih vijesti itd. Nastala je kao razgovor s Thomasom Leoncinijem, a splitski Verbum na hrvatskom jeziku objavljuje je ovoga utorka u sklopu svjetske premijere uz bok vodećim svjetskim izdavačima. trebamo razmišljati jesu prostori u kojima ćemo se ukorijeniti, gdje ćemo stvoriti veze i razvijati životnu mrežu koja će nam omogućiti da se osjećamo kao kod kuće. Čovjeku je strašno otuđenje osjećaj da nema korijena, tj. da nikome ne pripada. […] Danas izgleda kao da nam društvene mreže daju taj prostor povezivanja s drugima; internet mladima pruža osjećaj da su dio jedinstvene skupine. Međutim, problem s internetom jest sama njegova virtualnost: web mlade ostavlja u zraku i zato ih čini nestalnima. Rado podsjećam na rečenicu argentinskoga pjesnika Francisca Luisa Bernárdeza: „Por lo que el árbol tiene de florido, vive de lo que tiene sepultado.“Kada na drveću vidimo lijepe cvjetove, ne smijemo zaboraviti da u tome prizoru možemo uživati samo zahvaljujući korijenju. Mislim da je dijalog moćan način da se izbavimo, dijalog mladih sa starima: interakcija između starih i mladih, čak, privremeno, preskačući odrasle. Mladi i stari trebaju razgovarati, i to sve češće: to je prijeko potrebno! A i stari i mladi trebaju preuzimati inicijativu. U Bibliji ima ulomak koji glasi: „Vaši će starci sanjati sne, a vaši mladići gledati viđenja“(Jl 3,1). No ovo društvo odbacuje i jedne i druge, odbacuje mlade kao što odbacuje i stare. Ipak, za stare je spas u tome da mladima predaju sjećanje, što stare čini istinskim sanjarima budućnosti; s druge strane, za mlade je spas u primanju tih pouka, tih snova te njihovo nastavljanje u proroštvu. Stari sanjari i mladi proroci – to je put izbavljenja za naše iskorijenjeno društvo: dva naraštaja odbačenih mogu sve spasiti.