Oproštaj od Albina Vidovića i Dražena Žagija
Legendarni rukometaš Albino Vidović i predsjednik Kluba liječenih alkoholičara Dražen Žagi ostat će uvijek u sjećanju Bjelovarčana Ivona Ćuk Bjelovar se protekli tjedan oprostio od dva velika imena – rukometne legende Albina Vidovića te svima poznatog volontera i predsjednika Kluba liječenih alkoholičara Dražena Žagija. Vidović je preminuo u svojem domu u 75. godini života nakon duge i teške bolesti. Bio je legenda hrvatskoga i jugoslavenskog rukometa, zlatni olimpijac i član momčadi bjelovarskog Omladinskog rukometnog kluba Partizan koji je 1972. godine osvojio Kup europskih prvaka, a godinu dana kasnije u finalu izgubio od moskovskog MAI-a. Rođen je 11. veljače 1943. godine u Zagrebu, a rukomet je počeo trenirati u bjelovarskom klubu Željezničar s 13 godina. U ORK Partizan dolazi 1960., s ko- jim pet godina osvaja titulu prvaka države. Za reprezentaciju bivše države nastupio je 44 puta i postigao 48 pogodaka, a na Olimpijadi u Münchenu 1972. godine osvaja zlatnu medalju. Bjelovarčanima će ostati u sjećanju kao jedan od najboljih rukometaša Bjelovara, a vijest o njegovoj smrti teško su podnijeli njegovi bivši suigrači koji se jasno sjećaju kakva je rukometna sila bio Vidović. Bjelovarska školsko-sportska dvorana nedavno je promijenila ime u „Dvorana europskih prvaka“, a sve kako bi velik uspjeh Albina i ostalih bjelovarskih rukometnih legendi ostao zauvijek zapamćen. Nedugo nakon što je vijest o smrti Vidovića potresla Bjelovarčane, doznalo se kako je preminuo i Dražen Žagi zbog kratke i teške bolesti. Žagi je svoju borbu s alkoholizmom iskoristio kako bi pomogao drugima, konstantno upozoravajući kako je vidljivo da se brojka onih koji se bore s alkoholizmom u Bjelovaru stalno povećava. Samim time što nikada nije skrivao svoju priču i borbu, što se nikada nije bojao komentara i mišljenja drugih, pomogao je mnogima koji su se u tu borbu uputili upravo s njim te iz nje često izišli kao pobjednici. Djelovao je kao predsjednik i volonter Kluba liječenih alkoholičara, koji je ujedno jedan od najstarijih takvih klubova u državi. Umro je u 59. godini života nakon što je 30 godina apstinirao od alkohola. Uvijek je govorio kako svojom prisutnošću u Klubu ne pomaže samo drugima, već i sebi te kako borba s alkoholizmom nikada zapravo nije gotova, a svojim je članovima kluba bio dostupan u svakom trenutku dana i noći.