Kako Letica zna što bi mislio pokojni kardinal Kuharić?

Avangardnost, koje nerijetko ima u BiH, ne primjećuje se zbog političkih dimnih zavjesa. A mnogim potezima BiH prednjači u Europi i šire. Malo je kome izvan ove zemlje poznato kako je BiH prva od 14 zemalja regije koja je usvojila standarde za utvrđivanje proizvodnje i obilježavanje hrane proizvedene bez GMO-a. Stječe se dojam kako je u BiH porezni kaos, a među prvima je uvela fiskalne blagajne. Medijske slobode uređene su najmodernijim zakonom u Europi, a samoregulacija tiskanih i online medija uspostavljena je znatno ranije nego u drugim zemljama regije. BiH je među prvima u svijetu s novom generacijom putovnica koja ispunjava četiri uvjeta: lasersku personalizaciju, online akviziciju podataka, polikarbonatsku stranicu s podacima i fotografiju u boji. I tako bi se još dugo moglo nabrajati o naprednoj BiH. Čak i u politici. Uspostaviti vlast znači koalirati s najmanje trima vodećim nacionalnim strankama i jednom građanskom. U prijevodu, to bi izgledalo kao da su u Hrvatskoj zajedno u koaliciji HDZ i SDP plus Most i Živi zid. Ili još slikovitije; kada bi Hrvatska, Slovenija i Srbija kao jedna država trebale uspostaviti vlast (Vučićev SNS, Plenkovićev HDZ i Cerarov CMC). Nemoguće? U BiH je takvo što itekako moguće. U koaliciji su i ovoga puta nacionalne stranke - Izetbegovićev SDA, Karadžićev SDS i Čovićev HDZ. Bh. narode i građane radikalnima, zajednički neuspješnim, čini struktura države. Iz nje izrastaju sve (ne)prirodne koalicije, svi (ne)prijatelji, sve ljubavi i mržnje. Jedni žele u miru osvojiti ono što nisu uspjeli u ratu, drugi sačuvati ratni plijen, a treći opstati. U toj političkoj ratničkoj areni ne može ni zarez u zakonu proći ako se sumnja da može oslabiti nacionalnu poziciju. Za sve drugo, lakše nego drugdje, pronalazi se konsenzus. Tako je, uz mnoge druge međunarodne, izglasovana i Istanbulska konvencija o kojoj se u Hrvatskoj vode žestoke rasprave. Vladajućim nacionalnim strankama u BiH ona nije opasnost. Bitno je da na izborima nemaju kao konkurenciju spolne stranke. Osim toga, muškarcima omogućava lakše oteti mandate koji su u kvoti žena. Kao što neki sada, bez srama, kradu nacionalne mandate. Predstave se da su Hrvati, a oni su Mujo, Suljo, Stevica... Na ovogodišnjim listopadskim izborima ne smiju se kršiti i odredbe Istanbulske konvencije. Konačno žene na njima imaju priliku popuniti zadane kvote. Muškarci će im u tome sigurno pomoći. Kada zasjednu na njihove pozicije, nitko im neće smjeti provjeravati spol. Nemojte se čuditi ako se tada Bošnjak Miralem bude predstavljao kao Hrvatica Marija, Srbin Aleksandar kao Bošnjakinja Almira ili Hrvat Ivan kao Srpkinja Jovanka. Možda ova nova generacija “žena” uspije izroditi ideologiju koja će riješiti nacionalna pitanja. A spol? Ionako će Istanbulsku konvenciju rušiti novi zastupnici čim uspostave Parlament. I to promatrajte kao avangardnu BiH. Čudno, a vjerojatno i nije. Valjda kada je ponestalo argumenata kojima bi se opravdalo prihvaćanje Istanbulske konvencije izvlači se i pokojni kardinal Kuharić i neki si dozvoljavaju znati što bi on mislio o spomenutoj konvenciji i tumače da bi je on prihvatio. Piše li ovo g. Letica zato što je, kako rekoh, ponestalo argumenata pa se misli da je već i samo spominjanje kardinala Kuharića snažan argument kojim će se uvjeriti neuvjerene ili kako to češće biva kada je g. Letica u pitanju čovjek misli da sve zna najbolje pa je onda teško povjerovati da on ne zna što bi o temi koja je aktualna sada mislio čovjek koji je umro pred 16 godina. A sigurno da bi za puk puno više značilo što o tome misli kardinal Kuharić nego mišljenje samog g. Letice. Neobična argumentacija, ali nevjerojatno koliko neki ljudi misle da znaju o ljudima koji su davno umrli i danas tumače njihove stavove i razmišljanja o temama koje su aktualne sada. Možda možemo raspravljati o stavovima koje je netko izrekao za svoga života i tumačiti ih ovako ili onako iako i sada su oni izvučeni iz vremena i konteksta u kojemu su izrečeni. No dozvoliti sebi da kažeš kako znaš što bi umrla osoba danas govorila o temi koja je sada aktualna bojim se da govori puno o onome tko si to dozvoljava, a takve stvari u normalnom okruženju ne bi dobile nikakvu medijsku pažnju, jer to je zaista bespredmetno. u vrtiću ne smije govoriti o majci, ocu i djeci već mora koristiti pojam osoba. Nedavno smo također mogli pročitati prilog kako se muškarac proglasio ženom i u borilačkom sportu nokautirao ženu koja se kasnije oporavljala šest mjeseci. Ima li sve ovo navedeno smisla? Je li rodna ideologija civilizacijska stečevina? Kako se naši preci toga prije nisu sjetili? Ima tome već desetak godina kad sam u vrtiću dobio anketu za dijete, a umjesto pojma “roditelj” pitanja su na više mjesta sadržavala pojam “partner”. Prekrižio sam navedeno, napisao roditelj i potpisao se na kraju anonimne ankete. Mnogi u našem društvu govore kako izumiremo kao narod, kako nas je svakim danom sve manje, a obitelj, kao temeljnu sastavnicu društva i opstanka, trebali bi zaboraviti. Upravo suprotno od onoga što pojedinci žele nametnuti kao civilizacijsko dostignuće, smatram da su pojam roda i rodna ideologija civilizacijsko potonuće. Vrijeme u kojem nam naši politički trgovci serviraju ovu ideološku temu poklapa se s nezapamćenim iseljavanjem hrvatskog naroda, krize u Agrokoru, gubitka upitnog kredibiliteta naših poslušnika. Hrvatski čovjek to ne zaslužuje!