To je utakmica koju su dobili navijači koje mi nemamo
Pomoćnik Orešković pogođen je upaljačem, Zdovc to nije vidio
Moraš dobiti dvije utakmice (igra se na dvije pobjede), jedino je loše iz ovog poraza što će Budućnost psihološki narasti uoči dolaska u Zagreb Dražen Brajdić Poraz u posljednji trenutak! To se dogodilo Cedeviti u prvoj utakmici polufinala doigravanja za prvaka ABA lige protiv Budućnosti (83:84). Premda su samo 53 sekunde prije kraja imali “plus 4” cedevitaši su izgubili jer nisu znali igrati šahovsku (penal) završnicu.
Teško je ovako izgubiti
A to je nešto što je njihovu treneru Juri Zdovcu naveliko remetilo san u noći nakon propuštene velike prilike. – Za mene je svaki poraz bolan, u doigravanju možeš prvu izgubiti i s 30 razlike i, ako iduće dvije dobiješ s po jednim košem, ti si taj koji ide dalje. Ovako su pak dobili ono što smo mi trebali dobiti pa su sada oni psihološki narasli – opservirao je Zdovc poraz kojeg će se on i njegovi igrači, ako ne prođu u finale, dugo sjećati. Zbog svega toga Jure uopće nije gledao snimku susreta. – Igrali smo dobro veći dio utakmice, a nismo pobijedili pa zašto onda da to gledam odmah pa da se još jednom iznerviram. Što je i gdje otišlo ukrivo? – Odigrali smo dobru utakmicu u teškim uvjetima i po kriteriju suđenja, ali i po ugođaju i mi to nismo kapitalizirali. Uoči ovog ogleda Zdovc je kazao da će presuditi obrana. I doista, nedostajala je jedna dobra obrana, recimo ona 45 sekundi prije kraja kada je Gordić zabio brzu tricu preko Krušlina. – Zna se nekada dogoditi, kada vam u napadu ide dobro, da obrana automatski popusti. A ja sam inzistirao na obrani tijekom cijele utakmice jer je bilo trenutaka kada smo mogli otići i na veću razliku. Što kaže Zdovčevo bogato igračko i trenersko iskustvo, potone li momčad koja izgubi dobivenu utakmicu ili...? – Na prvu bih rekao da ćemo teško dvaput doći u ovakvu priliku. No, i da smo ovu dobili, mi bismo morali dobiti barem još jednu od moguće tri, a znamo da nemamo ovakav domaćinski teren kakav ima Budućnost.
Teže je igrati u velikoj galami
Bio je Jure već trener jedne momčadi bez domaće utvrde. – Bio je to ruski Spartak. Došlo bi malo više ljudi nego u Zagrebu, no to je isto bilo kazališno navijanje. Kada pak imaš glasne i angažirane navijače kakvi se mogu vidjeti u Grčkoj ili kakve imaju Partizan ili Zvezda, onda oni kod tebe potaknu osjećaj odgovornosti. Jer, oni su agresivni i, ako odigraš loše, odnosno neodgovorno, ti se poslije ne usudiš otići do trgovine. Jedno je kada igrači imaju takav pritisak, a drugo kada cijelu godinu slušaju samo trenera, a već i ja sam sebi idem na živce. Osim toga, takvi vas navijači i poguraju kada je teško, kada ste umorni, ali oni vrše pritisak i na suce. Zapravo, oni ti daju ekstra energiju. Ti i takvi igračima Budućnosti umalo su napravili medvjeđu uslugu. Netko iz njihove navijačke skupine Varvari upaljačem je pogodio pomoćnog Cedevitina trenera Dražena Oreškovića koji je završio u svlačionici. – Nisam to vidio, morali smo bolje reagirati na to. Jednom sam pogođen novčićem i dobili smo utakmicu 20:0.