HOĆEMO LI SE POKRENUTI ILI ĆEMO DO 2030. ČEKATI SVOGA MACRONA
Francuski predsjednik Emmanuel Macron suočava se s prvim općim štrajkom jer s nekoliko mjera želi reformirati tržište rada kako bi bilo efikasnije, a u konačnici i kako bi se smanjila nezaposlenost. Zanimljiva je reformska inicijativa jer hrvatsko i francusko tržište rada imaju dosta sličnosti. Za početak obje ekonomije krasi visoka stopa nezaposlenosti, ali i čvrsti zid između privilegiranog dijela zaposlenika – a to su oni koji imaju stalni radni odnos – i zaposlenika drugog reda, a njih čini vojska radnika s ugovorima na određeno radno vrijeme. U Francuskoj se devet od deset novozaposlenih ne može nadati stalnom radnom odnosu, a isto je i u Hrvatskoj. Posljedica je to rigoroznog zakona o radu koji, umjesto da štiti zaposlenika, štiti određeno radno mjesto pa se pokušaj pretjerane zaštite zaposlenika pretvorio u travestiju. Stalno zaposleni radnik može dobiti otkaz praktički jedino ako tvrtka propadne pa je poslodavca strah uopće zapošljavati. Macron je stoga presudio da će se u Francuskoj otkazi u malim i srednjim tvrtkama davati po olakšanoj proceduri, ali i da će penalizirati rad na određeno višim poreznim opterećenjem, što je i prijedlog dijela ljudi iz SDP-a. Štrajkovi koji će trajati više od mjesec dana neće ga zaustaviti, već je, rekao je, odlučan da od Francuske učini jaču ekonomiju, a ne bolesnika Europske unije. Boli ga vjerojatno uspjeh Njemačke, zemlje koja ima više stanovnika, a trećinu manje nezaposlenih. Koja radi više, ali ima i bolji standard i koja je na svjetskoj razini konkurentna, a samo zato što je započela reforme na vrijeme, odnosno za prve faze uzleta ekonomije u 21. stoljeću, danas već daleke 2004. godine. Francuzima je trebalo gotovo petnaest godina da shvate da bez promjena nema uspjeha, ali su shvatili. Mi se pak još bavimo Istanbulskom konvencijom, ustašama i partizanima... temama koje ne utječu na naš standard. Hoće li se Plenković probuditi i krenuti u reforme ili će Hrvatska možda tek 2030. godine sa začelja Europske unije dočekivati svog Macrona.
Mi se i dalje bavimo Istanbulskom, ustašama i partizanima... onim što ne utječe na standard