“zamjenska mama” Danijela
Danijela Malkočoglu Bali Beg i, kako se nismo mogli dogovoriti, dobio je sva tri imena. O novom imenu za sebe nakratko je razmišljala i Ivana, još dok je vjerovala da će se zarediti u redu sestara milosrdnica. – Još kao klinka iz nižeg razreda osnovne škole ja sam govorila da ću studirati teologiju premda tada nisam ni znala što to znači. Poantu vjere u Boga ja nisam shvaćala sve dok nisam otišla na jedne duhovne vježbe, a nakon drugih na koje sam išla u osmom razredu ozbiljno sam počela razmišljati o odlasku u samostan što sam na koncu i učinila. Je li tamo bila prevelika disciplina za njezin slobodan duh? – Ne bih rekla jer ja sam najdiscipliniranija osoba koju poznajem u svom okruženju. Možda da sam u samostan ušla nešto kasnije, zrelija, možda bi sve bilo drugačije. Ovako sam ondje boravila u vrijeme odrastanja i adolescencije i neke stvari nisu bile kako sam zamišljala pa sam si rekla da to nije za mene.
Iz jedne krajnosti u drugu
Po odustajanju od redovništva Ivana se osjećala pomalo izgubljenom. – Kada sam izašla, teško mi se bilo priviknuti na običan svijet. Nisam bila povezana s ljudima, izgubila sam kontakte sa svojim vršnjacima. Osjećala sam da sam propustila neke stvari u odrastanju, no nije imalo smisla vraćati se na to. Na koncu se odlučila na neku novu krajnost – boks. – Najprije sam upisala fakultet, a onda sam počela trenirati. Bila je to doista neka nova krajnost. Nije to bio bijeg, no tu sam se počela dobro osjećati. Opet sam mogla nečemu posvetiti život. Kako je izgledao njen novi život i što je u njoj vidio kada se pojavila u njegovoj klupskoj dvorani, kazao nam je Ivanin boksački trener Vlado Božić: – Ivanu sam prvi put vidio na nekom javnom sparingu u dvorani kod Pijetraja i primijetio sam da je eksplozivna i da ima dozu agresivnosti. Poslije sam doznao da je odrasla bez oca i u meni se probudila želja da joj pomognem da izađe na pravi put. Ivana je bistra cura i apsolutno je disciplinirana. Doduše, u početku je znala zakasniti na trening pa bih ja izašao iz dvorane kada bi ona došla i rekao bih joj ja sam završio za danas, a ona neka trenira sama. Kao osoba Ivana je odana i nikad mi nije radila iza leđa. – Mi se nismo posvađali, no tako se sve poklopilo u životu. Njoj je vrijeme da ode u inozemstvo, a ja moram ostati sa svojom obitelji ovdje jer imam kćer od 12 godina koja igra tenis i kojoj se moram očinski maksimalno posvetiti. Svih ovih osam godina ja sam Ivanu tretirao kao svoju kćer, no nikad joj se nisam miješao u privatni život niti sam je pitao što je radila i s kim je izlazila. Reagirao bih jedino kad bih shvatio da je to krenulo u krivom smjeru i da bi to moglo utjecati na njen boks. Božić ima sljedeću teoriju vezanu uz nastavak Ivanine karijere: – Da bi vidjela tko sam i što sam ja, mora otići od mene. A ja sam teška osoba. Korektan kao trener i čovjek, ali strog i zahtjevan jer, da nije bilo toga, uz ove skromne hrvatske resurse, ovo ne bi bilo moguće. No ovo što je sada napravljeno moglo bi biti tek dobar početak jer Ivana je u najboljim godinama i, ako je zdravlje posluži, ona bi u idućih 3-5 godina mogla doživljavati svoje najsvjetlije trenutke. Posebice ako skine kilažu sa 72,5 kg na 63,5 kg jer bi baš u toj kategoriji najviše došlo do izražaja to što ona može raditi crnačke pokrete u obrani. Stalno sam joj govorio da mora imati na umu da je poanta boksa primiti što manje, a zadati što više jer svaki primljeni udarac može značiti odumiranje nekih moždanih stanica. S obzirom na to da je Ivana upisala čak tri fakulteta (teologiju je već završila) i da planira upisati još i ekonomiju, čini se da se ona u 20 profesionalnih mečeva jako dobro čuvala i da njene moždane stanice rade prilično dobro.