MOJ JE JOŠKO ISPUNIO SVETU DUŽNOST
Moj prijatelj Joško Paladino nije ni prvi ni posljednji koji posljednjih godina odlazi na ovaj način. Ja sam u rujnu 2014. aplicirao za produljenje predstojniku ORL Klinike na Rebru nakon dvodnevnog uporna nagovaranja kolega prim. Gorazda Poje i doc. dr. Martina Jurline, mojih učenika na koje sam beskrajno ponosan. U početku, prvoga dana, odbio sam njihovu molbu, makar su rekli da se zaklinju da se nikada više neću morati “oprati” (kirurški sleng za pranje ruku prije operacije), da je dovoljno da budem u dvorani dok oni operiraju i gledam kako ide zahvat preko velikih plazma ekrana. Ali, nije im se ostvarila zamisao. Međutim, mislio sam, a i danas sam toga uvjerenja, da veličina liječnika nije samo u tome koliko je uspješnih ili manje uspješnih operacija ostavio iza sebe nego i koliko je mlađih liječnika osposobio da mogu bez ikakva trzaja nastaviti tamo gdje je struka bila u času odlaska veterana, njihova izravnoga učitelja. Ja sam uspio i zbog toga sam sretan. Kad je moje vrijeme došlo, a došlo je kad sam u srpnju 2014. navršio 65 godina, znao sam da prvoga dana akademske godine 1. listopada, trebam ići u mirovinu. Nikakvo čudo ni nacionalna žalost, a pogotovo ne takva da o tome bruje svi mediji. Rekao bih da je ovo što se sada u medijima događa oko moga Joška (ne mogu ga drugačije zvati jer smo uistinu dugogodišnji bliski i iskreni prijatelji), pomalo uvredljivo za sve one profesore koji su “potjerani” voljom najčešće samo jedne osobe. Kad sam drugog dana nagovaranja popustio Poji i Jurlini i ipak napisao kratku zamolbu za produljenje, dobio sam vrlo brzo kao odgovor predstojnika Klinike, prosto-proširenu rečenicu u stilu: ”Ne vidim razloga da prof. Mladina dalje radi na Klinici.” I morao sam otići. Nemam namjeru uspoređivati se s veličinom prof. Paladina, naravno, on je ikona, ali velik je dio nas iz generacije liječnika rođenih od 1947. do 1952., nekadašnjih odličnih studenata Medicinskog fakulteta u Zagrebu, imali više nego uspješne karijere, veliki međunarodni ugled, napisali smo silne knjige... Moj je Joško zacijelo iza sebe ostavio plejadu izvanrednih neurokirurga, njegovih vjernih učenika, i time ispunio tu svetu liječničku dužnost. Ako je tako, Neurokirurška se klinika na Rebru neće uzdrmati njegovim odlaskom. On se nedvojbeno naradio u životu. Trebalo bi, dakle, tog zaslužnog, velikog čovjeka pustiti na miru, njemu sada nije lako. Treba vremena, ja to znam. se primjerice američki sustav ne odriče svojih eksperata, razumiju vrijednost i ne dopuštaju gubitak jakih imena i stručnjaka. I u nas takvi liječnici odu – neki tiho, neki glasnije, no svi uglavnom nastavljaju raditi. Jer mogu, jer nisu dali svoje. Uostalom sustav ih podcjenjuje i plaćom od 4500 kuna nakon desetljeća rada, a toliko zarađuju međunarodni liječnički autoriteti s ugovorima na pola radnog vremena u našim bolnicama. I na taj način tjeraju također da njihovo ime pošteno plati neki privatnik.
Ili liječnik ili zastupnik
Potezom pera s Rebra je otišao i prof. dr. sc. Ranko Mladina, koji nam je sam opisao svoj odlazak u osvrtu koji objavljujemo uz ovaj tekst. Ostavio je iza sebe zavidno nasljeđe, odškolovao generacije, a upravo naziva svetom dužnošću liječnika – prenijeti svoje znanje. – Smeta mi velik broj vrhunskih liječnika u politici. Za politiku nisu školovani i nemaju pojma o ekonomiji i stvarima koje se odnose na politiku. Imamo i predstojnike najvećih klinika u našoj maloj zemljici koji su godinama saborski zastupnici! Nespojivo! To bi trebao raščistiti svaki pošteni ministar! Ili si liječnik ili si zastupnik. Trećega nema – dodao je prof. Mladina. A kako kaže prof. dr. sc. Damir Eljuga, medicina zna da postoji biološka i kronološka dob pa je netko mlad u intelektualnom pogledu i ima svježinu iako je kronološki ima 70 godina, a postoji i obratno pa je netko star već sa svojih 50 godina. – Hrvatski državni sustav treba zadržati kapitalce koji su ostavili traga u medicini, imaju golema
Liječnički autoriteti u državnim bolnicama za pola radnog vremena dobiju samo 4500 kuna
poznanstva po cijelom svijetu i međunarodnu reputaciju, a medicina nije lokalna stvar, nego globalna. To je golemo iskustvo i sustav treba nastojati zadržati te sijede glave kao konzilijarijuse – poručuje ovaj poznati liječnik koji je također umirovljen, a radio je u KBC-u “Sestre milosrdnice”.