Tužni “Oskar i gospođa u ružičastom” publici ipak pružaju utjehu
Roman Erica E. Schmitta, preveo V. Kapural, Marijana Nola potpisuje dramatizaciju, a Mariji Sekelez pomogli su P. Atanasoski i V. Utješanović Teško je zamisliti težu životnu situaciju od bolesnog djeteta nad kojim liječnici sliježu ramenina, djeteta koje broji svoje posljednje dane. Upravo zato monodrama “Oskar i gospođa u ružičastom”, koju je Marija Sekelez predstavila u Žar ptici, ima terapeutski učinak. Oskar je teško bolestan, ali vrlo pametan dječak, ima samo deset godina i leukemiju. Gospođa u ružičastom je ono što mi u našem svijetu zovemo teta pričalica, a u francuskim bolnicama to su djevojke i žene koje nose ružičaste kute. Neobično prijateljstvo koje se rađa među njima zapravo je sjajan prikaz onoga kroz što prolazi bolesno dijete. Ono se, naime, ne pita zašto ja, već zašto su svi prema meni drukčiji. Riječ je o adaptaciji romana Erica Emmanuela Schmitta koji je preveo Vjenceslav Kapural, vješto balansirajući filozofska pitanja s dječjim izrazima. Dramatizaciju potpisuje Marijana Nola, a Mariji Sekelez koja je režirala samu sebe pomogla su bila dva Oskara: glas mu je dao Petar Atanasoski, a stas u teatru sjena maleni Vili Utješanović. Stvorili su potresnu predstavu iz koje na jedinstven način izvire utjeha potrebna mnogima.