Photoshop je kod mene zabranjen
Dvadeset godina Stanka Abadžića na izložbi u Gliptoteci
Izložba fotografija ‘Selection’ otvara se 5. travnja i donosi cikluse Gradovi, Jadran i Aktovi autora kojeg kritika zove nasljednikom Toše Dapca
Izložba već visi i stvarno će biti sjajna. Ne zato što je moja, nego zato što donosi cjelovit prikaz mog opusa u zadnjih dvadeset godina – s mnogo uzbuđenja govori Stanko Abadžić, fotograf koji i u naše vrijeme, kojim su zavladale brzopotezne fotografije mobitelom, njeguje vrhunsko majstorstvo promišljenog kadra crno-bijele fotografije. A spomenuta izložba zapravo je njegova velika retrospektiva i visi u reprezentativnom prostoru zagrebačke Gliptoteke. Izložba naslovljena “Selection” otvara se u četvrtak 5. travnja u 19 sati i ostaje otvorena do 27. travnja.
Uhvaćena prošlost
– Na ovoj izložbi u prvom redu moram zahvaliti Gradu Zagrebu, koji je osigurao sredstva da na jednom mjestu predstavim najbolje radove iz svojih ciklusa Gradovi, Jadran i Aktovi – objašnjava Stanko Abadžić. Posjetitelje tako očekuju magični prizori Zagreba, Pariza, Odese, Praga, Berlina, Budimpešte, Lisabona i Istanbula, fotografije koje najčešće dokazuju da u užurbanom životu najvećih europskih gradova postoje prizori koji govore o njihovoj prošlosti. Samo im treba majstorsko oko da ih pronađe, prepozna i “uhvati”. No unatoč činjenici da je svaki od tih gradova dobio i svoju fotomonografiju s potpisom ovog fotografa, kojeg kritika naziva istinskim nasljednikom velikog Toše Dapca, on je u javnosti ponajprije poznat po svojim aktovima. U vrijeme photoshopa on inzistira na prirodnoj ljepoti žene i sa smiješkom priznaje da još nijedna nije odbila postati njegov model: – Nema naknadne obrade aktova, nema brisanja mana. Ne samo da je photoshop zabranjen, nego ga ja i ne znam raditi – rekao nam je u intervjuu koji smo vodili kada je iz tiska izašla njegova knjiga aktova “Miris žene”. A na pitanje što iz njegovih fotografija prvo dolazi do gledatelja, Abadžić odgovara: – Meni je bitno da moja fotografi- ja dotakne emotivno polje promatrača. Nekad će čovjeka dotaknuti neki detalj, atmosfera, motiv... Dobra fotografija uvijek nas povede na neko putovanje, u nama pobudi sjećanja, mi se zapravo prepoznajemo u fotografiji koja nas je emotivno dodirnula.
Prepoznaju utočište
A u tim je emocijama sva tajna. Ona neuhvatljiva i neobjašnjiva. No, Abadžić ipak otkriva: – Kada galeristima dajem svoje cikluse fotografija kao ponude za izložbe, najviše njih izabire fotografije Praga. Dugo sam razmišljao zašto i shvatio da je to grad u kojem sam ja za vrijeme Domovinskog rata našao utočište i da je to utočište u tim fotografijama. To je ono što ljudi u njima prepoznaju.
Na fotografiji inzistira na prirodnoj ljepoti žene i priznaje da mu nijedna nije odbila biti model