Književnost je važniji naš izvozni proizvod čak i od nafte i plina
Sigurni smo da se ne radi samo o Vladimiru Putinu. Jednom ste spomenuli da su ključni događaji u povijesti, poput atentata u Sarajevu, tek iskre koje pale prije priređenu vatru. Je li i s Rusijom bilo tako?
Početkom devedesetih Rusija se silno htjela ujediniti sa zapadnim svijetom. Podsjećala je na usamljenu ženu koja je spremna udati se pod bilo kojim uvjetima. U posljednje je vrijeme država počela uviđati da naš glavni izvozni proizvod u biti nisu ni nafta ni plin, nego ruska književnost. Osnovan je, primjerice, institut za prijevode, koji podupire prijevode ruskih knjiga na druge jezike, kao i odlaske pisaca na književna događanja. Službenici instituta nikad ne savjetuju stranim nakladnicima što da objavljuju, jednostavno podupiru ono što ti nakladnici izaberu. Meni se takva pozicija čini jedinom mogućom, zato što književnost ne smije biti propagandno sredstvo. Moje poznanstvo s Hrvatskom dosad je bilo ograničeno na nekoliko kolega s kojima sam se družio dok sam bio Humboldtov stipendist u Njemačkoj. To su bili obrazovani i, rekao bih, No sa Zapada je potom uslijedila prilično omalovažavajuća gesta koja je isključivala svaku mogućnost zbližavanja. Ima u životu situacija kad te ne prihvaćaju kakav god da jesi, i to se dogodilo Rusiji. Neki nakon takvih udaraca više nikada ne ustanu. Drugi si pak govore da treba nekako živjeti dalje i počinju se uzdati samo u sebe. Rusi su se osjetili usamljenima u svijetu, a energija samoće vrlo je velika.
Školovani ste povjesničar medijevelist, a u Hrvatskoj se često bavimo tim razdobljem, pogotovo ranim srednjim vijekom jer je to doba našeg dolaska na područje zapadnog Balkana. Zašto ste vi izabrali proučavanje tog vremena, često i pišete o njemu? Kakvo značenje to vrijeme ima za Ruse i Rusiju?
Imao sam najmanje dva razloga zbog kojih sam se bavio srednjim vijekom. Prvi i glavni je to što je srednji vijek divan. Zapravo sam to u punoj mjeri osvijestio tek nakon što sam se godinama bavio tom kulturom. U vrijeme kad sam se još kao mladić okrenuo srednjem vijeku bitno mi je bilo ono što bih nazvao drugim razlogom: srednji vijek nije nimalo sličio na sovjetsku stvarnost. U nekom je smislu to što sam se bavio srednjim vijekom bilo način da se udaljim od tadašnje sovjetske stvarnosti, unutarnja emigracija, ako hoćete tako reći. O tome bih mogao održati cijelo predavanje, no iz cijelog niza razumljivih razloga to je teško učiniti u intervjuu. Reći ću kratko: korijeni one velike književnosti novoga doba koja je proslavila Rusiju upravo su u srednjem vijeku. Velika etička zasićenost ruske književnosti potječe upravo odatle, iz tog perioda.
Općenito, gdje je razlika između srednjeg vijeka na Zapadu i na Istoku, odnosno u Rusiji? Jesu li razlike koje danas postoje stvorene zapravo već tada?
Neću ponavljati svima poznate istine o Konstantinopolu i Rimu, iz kojih potječu istočno i zapadno kršćanstvo. Spomenut ću jedan, reklo bi se, poseban aspekt: jezik. Zapadnoeuropski narodi primili su kršćanstvo na latinskom, a istočnoeuropski na crkvenoslavenskom. Zapadnim Europljanima strani latinski otvarao je nove kulturne obzore, ali je u određenoj mjeri otežavao pristup Riječi Božjoj. Rusima je Sveto pismo došlo praktički na materinskom jeziku, pa se do Riječi Božje nisu morali probijati kroz latinštinu. S gledišta duhovnog razvoja naroda, to je bilo jako važno. Ali nastao je drugi problem: izlazak izvan granica Rusima dostupne kršćanske literature ovisio je o dodatnim prijevodima. A prevođenje je iznimno težak posao. Kulturna energija naroda time se fokusirala gotovo isključivo na kršćanske tekstove, i to se odrazilo na cijelu rusku kulturu. O toj neobičnoj fokusiranosti Rusa na kršćanstvo svojedobno je iscrpno pisao ruski filozof Georgij Fedotov.
Kakva je danas situacija s kulturom u Rusiji? Za gostovanja u Srbiji izjavili ste da ondje nema nikakve cenzure. No, koliko se država brine o kulturi, stimulira li je, subvencionira, smatra li je važnom?
Sa Zapada nam je stigla omalovažavajuća gesta koja je isključila svaku mogućnost zbližavanja Neki nakon takvih udaraca ne ustanu, a neki, poput Rusa, počnu se uzdati samo u sebe Rusima je Sveto pismo došlo na materinskom jeziku, pa se do Riječi Božje nisu morali probijati kroz latinštinu Što se tiče cenzure, u Rusiji stvari stoje otprilike jednako kao na Zapadu. Sve države pozorno nadziru masovne medije
Što se tiče cenzure, u Rusiji stvari stoje otprilike jednako kao na Zapadu. Sve države pozorno nadziru masovne medije koji su im podložni. Oblici tog nadzora u svakoj zemlji imaju svoje posebnosti, ima ih i u Rusiji. Usto, u našoj zemlji postoje oporbeni mediji koji izražavaju oštar negativan stav prema svemu. Naglašavam, svemu što – vlasti čine. Takvu silovitu kritiku nisam vidio ni u jednoj zapadnoj zemlji. I mene ta raznolikost veseli. Ja sam posve izvan politike i objavljujem u listovima najrazličitijih usmjerenja. Ne pazim na usmjerenje publikacije, nego na ono što govorim. A gdje će to biti objavljeno, ne brine me previše. Što se tiče književnosti, mogu s potpunom odgovornošću reći da na tom području kod nas vlada potpuna i apsolutna sloboda. To priznaju i pisci koji se smatraju oporbenjacima. Više sam puta čuo to od njih na zajedničkim konferencijama za novinare.
U Rusiji oporbeni mediji imaju oštar stav prema svemu što vlasti čine. Takvu silovitu kritiku na Zapadu nisam vidio