Riječanin koji je Gagarina poslao u svemir
Robert L. Bartini na popisu je 16 najvećih ruskih zrakoplovnih i svemirskih stručnjaka svih vremena
Bartinijeve letjelice bile su ispred svojeg vremena, a njegovim uslugama koristili su se eminentni svjetski konstruktori Nizom događanja u Tehničkom muzeju Nikola Tesla te drugim lokacijama u Zagrebu će se danas obilježiti Međunarodni dan čovjekovih svemirskih letova. Jedno se predavanje posebno ističe. Danijel Vuković, dipl. ing. zrakoplovstva i znanstvenik, u 18.30 sati u Tehničkom muzeju održat će predavanje “Gibanje svemirskih letjelica – dostignuća Sergeja P. Koroljeva i Roberta L. Bartinija”. Ništa neobično, reklo bi se, osim što je Bartini – rođeni Riječanin. Našoj i svjetskoj javnosti relativno nepoznati znanstvenik bio je ključem prvog čovjekova leta u svemir, onoga Jurija Gagarina.
Interes za ostavštinu
– U Ruskoj Federaciji nekoliko pojedinaca sustavno proučava Bartinija, a najvredniji izvori informacija živući su stručnjaci koji su ga poznavali i radili s njim. Živ je i njegov sin, koji se također bavio zrakoplovstvom. Napisane su, koliko znam, dvije knjige, Svijet po Bartiniju i Bartinijevi avioni, a u njima je opisana i znanstvena i stručna karijera ovog genijalnog Riječanina. Danas je veliki interes za Bartinijevu ostavštinu u Ruskoj Federaciji te se udomaćio i neslužbeni pojam bartinologija, koji obuhvaća promišljanja, analize, prikupljanje činjenica te rasprave na temu Bartinija. U posebnim, tajnim odjelima u sklopu sustava gulaga, tzv. šaraškama, radili su stručnjaci, pogotovo zrakoplovni i raketni inženjeri. Radilo se o nekakvoj vrsti rezervata u kojima su imali na raspolaganju sve uvjete i infrastrukturu za svoj rad, ali i vrlo ograničenu slobodu kretanja. Najpoznatija je bila šaraška Tupoljeva, tzv. Tupoljevka, u kojoj su nastajali avioni-bombarderi koji su odigrali presudnu ulogu u Drugom svjetskom ratu. S Tupoljevom je također surađivao i Bartini – objašnjava Danijel Vuković. No, kako se Riječanin obreo u Sovjetskom Savezu? Bio je Bartini sjajan znanstvenik, ali i – uvjereni komunist. – Bartini je u 20-im godinama došao u Sovjetski Savez kao ispomoć koju je slala talijanska Komunistička partija. Slala je inženjere i ostale stručnjake. Malo je poznato da su talijanski zrakoplovi tih godina držali brzinske rekorde, tako da su njihova zrakoplovna učilišta i stručnjaci bili poznati po kvaliteti. Bartini je završio studij zrakoplovstva u Milanu, gdje se i danas nalazi politehnički fakultet (Politecnico di Milano), jedno od najpoznatijih zrakoplovnih učilišta na svijetu. Bartini je bio vrstan matematički teoretičar, a u SSSR-u je uvijek bio pod posebnim nadzorom upravo zbog svog stranog i k tome plemićkog podrijetla, a i zbog njegove prisutnosti na svim razvojnim zrakoplovnim te svemirskim projektima. Tada je i dobio nadimak Crveni Barun, a zvali su ga i drugi Tesla, čovjek iz druge dimenzije, Leonardo da Vinci našeg doba i slično. Za svoje suvremenike u SSSR-u bio je pravi mistik. Govorio je sedam jezika, rješavao matematičkim putem sve tehničke probleme te predlagao zrakoplovne konstrukcije koje su bile mnogo ispred svog vremena i većina ih nije mogla zaživjeti zbog manjka razvijenosti tehnologije proizvodnje. Njegove usluge koristili su svi eminentni svjetski konstruktori, kao Tupoljev, Mjasiščev, Iljušin, Berijev, Koroljev. Prvi njegov avion Stal-6 odmah je postavio brzinski rekord, a odlikovao se brojnim inovativnim rješenjima, od korištenih materijala, tehnologije spajanja, hlađenja motora. Bartini je bio i filozof, bavio se teoretskom fizikom, postavio osnove za tzv. šestodimenzionalni svijet te svoje tajne i radove zapečatio do 2197. Zbog njegove izuzetne važnosti i vrijednosti u doprinosu razvoja zrakoplovnih i svemirskih projekata, Bartini nije bio eksponiran u javnosti – objašnjava inženjer Vuković. Sergej Koroljev, sovjetski raketni inženjer, vođa svemirskog programa SSSR-a 1950-ih i 60-ih, tijekom svemirske utrke između SSSR-a i SAD-a, nazivao ga je svojim učiteljem, a bio je i vodeći inženjer na Gagarinovu letu. Zbog kojih zasluga ga je Koroljev tako prihvatio? – Bartini je svojim vrhunskim poznavanjem teoretske matematike i mehanike bio u stanju postaviti algoritme za rješavanje složenih problema i izazova s kojima su se susretali zrakoplovni i svemirski inženjeri. Teoretski pristup, ako je pouzdan, omogućava puno brže dolaženje do zaključaka
i eliminira potrebu postojanja specifične i skupe aparature za ispitivanje i dokazivanje raznih fenomena. Na takvim zadaćama Bartini je jednostavno briljirao i svatko je trebao njegove usluge. Zbog toga se tijekom cijele svoje karijere bavio upravo eksperimentalnim letjelicama, a nikako serijskom proizvodnjom zrakoplova. Koroljev, koji je bio potpuno tajna osoba u Sovjetskom Savezu i kojega se umjesto imena nazivalo samo “glavnim konstruktorom”, prepoznao je u Bartiniju kolegu koji bi mu mogao pomoći u raznim aspektima projektiranja balističkih raketa, radi dobivanja brzih, jeftinih i pouzdanih zaključaka. Na čemu mu je točno Bartini pomogao, danas (još) nije poznato – govori Vuković. Svakako je legendarni riječki inženjer bio ispred svojeg vremena. Neki od modela koje je osmislio i danas su avangardni.
Avion-amfibija
– Sve Bartinijeve letjelice bile su daleko ispred svoga vremena. Ukupno je potpisao 60 projekata zrakoplova, no tek je manji dio zaživio u realizaciji. Ja bih u svakom slučaju ovdje istaknuo avion Stal-6, koji je bio svojevrsni prvijenac Bartinija u SSSR-u i koji ga je proslavio postavivši rekord, no isto tako upozorio na pouzdanost inovativnih tehničkih rješenja. Njegov zadnji avion-amfibija VVA-14 pravo je čudo tehnike, a realizirana je do faze ispitivanja prototipa. Radilo se o letjelici koja leti u tzv. uvjetima tla – na maloj visini koristi prednosti učinka stvaranja zračnog jastuka na kojem “lebdi” te ostvaruje režim krstarenja s malom potrošnjom goriva. Paralelno, mogla je slijetati i uzlijetati (čak i okomito) s vodenih površina, uzimati gorivo i opremu s brodova i podmornica te imati globalni dolet. Danas se ova letjelica u rastavljenom stanju nalazi u muzeju ruskih zračnih i svemirskih snaga Monino pokraj Moskve – kaže Vuković, koji je posjetio i spomenik podignut Robertu Bartiniju u Moskvi, gdje njegova bista stoji uz sve najveće inženjere sovjetskog zrakoplovstva poput Iljušina ili Kamova. – Točnije, Bartinijeva bista je podignuta u Podmoskovlju, u gradu Žukovskom, oko 40-ak kilometara od Moskve. Radi se o gradu koji se još naziva i naukograd ili aviograd koji je već desetljećima centar svih istraživanja i ispitivanja letjelica svih kategorija i namjena. Također, u Žukovskom se svake neparne godine održava jedna od najvećih svjetskih izložbi zrakoplovne i svemirske tehnike MAKS. Inicijativa se javila još prije nekoliko godina kada je rusko povjerenstvo stručnjaka zrakoplovne i svemirske tehnike proglasilo 16-oricu najvećih sovjetskih/ruskih zrakoplovnih i svemirskih stručnjaka svih vremena. Među njima se našao i Robert Bartini. Projekt je realizirala organizacija “Legende avijacije” iz Žukovskog, pod nazivom “Osnivači ruskog zrakoplovstva”. Postava je stalnog tipa i nalazi se na središnjem trgu Žukovski u istoimenom gradu. Otvorio ju je u rujnu 2017. gradonačelnik Žukovskog Andrej Voitjuk, a kolega Dorijan Mohorović i ja bili smo jedini stranci na tom događaju – ističe Vuković.