Zdravo Jacqueline, Lana, Marina i Jadranka mudrosti pune, dođi kraljevstvo TBF-a, budi volja vaša

Prije otprilike tri godine čuo sam pjesmu “Krist” splitskog TBF-a. Istovremeno divno sjetno, dvosmisleno i pozitivom nabijeno djelo postalo je moje malo misno slavlje jer je donijelo rimovanog Isusa kako mota joint i ukazuje se u Splitu, a na svako duboko upućeno mu pitanje o smislu života, čudima, pravdi i smrti TBF-Krist odgovarao bi: “Ma ajmo prvo sist i jednega zapalit.” Aktualna katolička i civilna inkvizicija u Hrvatskoj naravno da će shodno svojoj čudovišnoj naravi i čudovišno graknuti na ove “bogohulne” stihove, ali zamislite, samo na tren, na sekundu lišenu predrasuda i poniženja dresure, nije li božanski doživljavati Isusa kao prijatelja i nije li ga prekrasno sresti u neformaliziranoj ležernoj atmosferi miroljubivo-opijatskog druženja i spasiti ga ovih milenijskih grčenja na križu. Njihov prijatelj Krist, legenda i kralj, zauvik će bit, konstatira duhovita, a bogami i duhovna TBF ekipa koja je vjeru svela ne na opijum za mase, nego na susret čovjeka s ljudskošću. Biblijski su razmjeri značaja melodije i stihova rođenih u sve shizofrenijoj atmosferi nasilne kristijanizacije i jačanja religijsko-fanatičnog ekskluziviteta u sredini koja, osim krajnosti u prihvaćanju i negaciji, nije nikada osjetila put blagosti i razuma. Zato napušeni TBF Isus koji na benzinskoj pumpi traži pivo, a dimom u lice i blagim nastupom preokreće agresivnu ekipu što mu se ruga i optužuje ga da je, zbog odjeće u kojoj se zatekao, krenuo na gej paradu, dakle takav Isus dolazi kao melem na ranu usred halabuke što se valja ulicama. Naravno, otkrije se na kraju i u pjesmi da je takav Isus samo san, no je li stvarno nemoguće da bi Isus “smotao jednega debelog, masnog“s ekipom ili on jednostavno mora biti baš onakav kakvim ga uporno žele predstaviti oni koji ga profesionalno zastupaju i interpretiraju: jednostran, netolerantan, zadrt, fobičan, frustriran, totalitaran, nedijalogičan, monoteističan i da, brate, dosadan. Ja tu ne vidim Isusa. Uostalom, što biste prije napravili da stvarno sretnete Isusa? Pozvali ga na pivo ili zatražili da likvidira sve vaše neprijatelje i neistomišljenike? Kojem bi se pozivu Isus obradovao i odazvao? Čak i da ga tražite da napravi ovo drugo, u evanđelju po TBF-u jasno piše kako bi vas pogledao blago i u lice otpuhnuo dim. Možda bi vas tako odobrovoljio, bar uz pomoć stimulansa učinio da prestanete biti stisnuti, zakočeni, neiživljeni, apstinentski šoven i razotkrio duboku zavjeru u kojoj stvari koje mu stavljate na dušu radeći tolike gnjusobe u njegovo ime nisu ništa drugo nego doslovni isprinti bizarno nakaznih predumišljaja u manipuliranju njegovim imenom. Isus na pumpi, u dimu, s pivom i ekipom, ima li svetijeg prizora od toga? Amen. I baš kada sam pomislio da hiphoperski Isus teško da u Hrvatskoj može biti išta drugo do izmaštani lik u rimama velikih pjesnika, progovoriše javno, na stranicama prošlosubotnjeg Obzora, Jacqueline, Jadranka, Lana i Marina. Govorile su rečenicama suvislim od istine, gorljivim od brige za svoja uvjerenja, toplim od ponosa u ispravnost stavova, uvjerljivim od napuštanja svakog prenemaganja, jednostavnim od srca i plemenitim od plemenitosti života. Neki će reći da je njihov istup bio hrabar, ali ja ga nisam tako doživio. Meni je bio autentičan i snažan, i to toliko da bi nakon njega čak i kršćanstvo bilo moguće. Ni u jednoj riječi niste osjetili bijes, agresiju, mržnju, poziv na obdukciju različitosti. Ekumenizam dobrote i božanska priroda ljudi ukazala se toliko nedvosmisleno da mi nije preostalo ništa drugo nego naviti si doma TBF i čitati paralelno razgovor s Jacqueline, Jadrankom, Lanom i Marinom. I onda zamišljati svijet u kojem ljudi znaju govoriti i slušati, gdje je vjera posljedica slobode izbora životne filozofije, a ne nacionalnog indiga, gdje se bog izravno obraća ljudima, a ne preko plaćenih posrednika i gdje Isus vragolasto konstatira “vrimena su uvik bila luda”. Kada bi vjera mogla biti oslobođenje, a ne uza, bog bi bio lišen sljedbenika i dobio bi prijatelje. Upravo onakve kakve su mu ove četiri dostojanstvene žene i kakvog su ga usnuli u TBF-u. Moj ateizam ni u kom slučaju

Što biste prije napravili da sretnete Isusa? Pozvali ga na pivo ili tražili da likvidira vaše neprijatelje i neistomišljenike?!

u čistoći i energiji nije ravan vjeri ovih dosljednih žena, ali vizija boga kao dobrote, istine, ljubavi i pravde neobično nam je sukladna. Da sam vjernik, želio bih da se moj bog znade smijati i da zna guštati, kao u crkvi TBF-a, da bude mangup, hedonist, da prepoznaje lijepo, da nagrađuje ispravno i da s ljudima razgovara, a ne da im šalje objave. Kršćanstvo su isključivo upropaštavali muškarci minorizirajući ulogu žena u prapočetku religije koju njezin osnivač i nije namjeravao osnovati. Zašto to nije mogla biti Magdalenina crkva, nego je postala Petrova i Pavlova, znaju upravo ova dva otmičara ideje koja se od njih do nas dokotrljala kroz recenzije i cenzure. Bog je, nakon svega, sveden na alibi onima koji najobjesnije tvrde da vjeruju u njega, jer ne moraju ići dalje, iza njega, unutra, u sebe, da bi sami dolazili do spoznaje ispravnog. Jacqueline, Lana, Jadranka i Marina otišle su puno dalje i puno dublje, njihova je vjera ona koja ne samo vjeruje u boga nego vjeruje i bogu. Zbog njih se ljudi oslobađaju straha, a bog bi mogao povjerovati u ljude da s njima stvarno ima smisla “prvo sist i jednega zapalit”.