Crkva i organizacije civilnog društva ukopane u unaprijed iskopane duboke ideološke rovove

dosta nesigurnom svijetu – objašnjava prof. Ajduković i dodaje da obitelj danas treba drukčiju raspodjelu uloga jer, onog trenutka kad smo postali ekonomija koja se temelji na dva dohotka, što smo već desetljećima, kad znamo da su u riziku od siromaštva djeca koja odrastaju u obitelji s jednim prihodom, kad imamo i muškarca i ženu na tržištu rada, to zasigurno pretpostavlja i drukčiju raspodjelu uloga od tradicionalnih obitelji. Promjene koje doživljava obitelj sve više znače i nove oblike obitelji.

Propusti u 25 godina

– Imamo različite alternative koje su društveno manje ili više prihvaćene. Sve je veći broj izvanbračnih, čvrstih, stabilnih partnerskih zajednica. Najveći je izazov suočiti se s tim promjenama nasuprot tradicionalnoj obitelji – kaže. Jer, mijenja se odnos moći. U tradicionalnoj obitelji članovi su čvrsto povezani, mogu jako puno podrške pružiti svojim članovima, naglasak je na stabilnosti, stalnosti, rutini, obitelj pruža veliku podršku, ali ima i podosta rigidnosti. S druge strane, suvremeno društvo u kojem živimo vezano je i uz svijet rada i širi društveni kontekst, a nove socijalne politike u EU potiču osobnu neovisnost, individualnu odgovornost pa članovi nisu više usmjereni samo na obitelj. Tu naglasak više nije na konformizmu, stalnosti i rutini nego na fleksibilnosti, promjenama i inovaciji. Ima jako puno potencijala da razvijemo moderan tip obitelji, da koristimo sve što je dobro iz tradicionalnog tipa obitelji, kako bi članovi dobili podršku pri promjenama i inovacijama u svim oblicima života. Zato mislim da je društveno neodgovorno govoriti da je obitelj u krizi. Treba reći da je u situaciji da treba pomoći članovima da se prilagode zahtjevima konteksta jer neke nove oblike ne možemo zaustaviti. Boriti se protiv promjena stvara nepotrebne tenzije i energija se ne koristi za uravnoteženo pomaganje obitelji – mišljenja je prof. Ajduković. Liberalizacija društva i novi sustavi vrijednosti koji nose i drukčije vrste zajednica mimo klasičnog braka, kao i sve češće jednoroditeljske obitelji neće ugroziti institut obitelji ni braka, uvjerena je i psihologinja Andreja Brajša Žganec, savjetnica Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar”. – Mladim su obiteljima veliki oslonac šire obitelji, a kako taj oslonac u velikim gradovima često izostaje, važna je bolja infrastruktura za podršku mladim obiteljima – ističe psihologinja. Ističe pritom važnost ravnoteže između poslovnog i privatnog života jer ona povećava kvalitetu života članova obitelji, a time i vjerojatnost dužeg opstanka obitelji kao zajednice. – Dakle, ovo je jedno područje u kojem bi se sigurno moglo djelovati. Neka istraživanja govore da stanovnici Hrvatske imaju veći stupanj nesklada u pogledu ravnoteže između poslovnog i privatnog života nego stanovnici nekih drugih europskih zemalja. Čimbenici koji pridonose napetostima u pogledu ravnoteže između posla i privatnog života jesu loši radni uvjeti, nedostatak zainteresiranosti za posao, nesigurnost radnog mjesta i loša financijska situacija, dugo radno vrijeme i onda ti čimbenici utječu na veću razinu stresa članova obitelji te na doživljavanje napetosti na poslu i/ili kod kuće. Dodamo li tome uslužne djelatnosti važne za pomoć obiteljima s djecom s kojima također hrvatski građani nisu uvijek zadovoljni, postoji prostor za napredak. Ovo su zasigurno neka od područja na kojima treba djelovati u poboljšanju kvalitete života i funkcioniranja obitelji u Hrvatskoj – ustvrdila je. Konkretna pitanja na koja valja hitno odgovoriti adekvatnim socijalnim i ekonomskim mjerama kako bi se preokrenuli ili barem ublažili negativni trendovi obiteljskog života nabrojio je prof. Zdenko Babić. Vlade unatrag 25 godina propustile su to, ustvrdio je. Propustilo se formirati kvalitetnu stambenu politiku usmjerenu na kupnju prve nekretnine, što još nije adekvatno riješeno. Treba unaprijediti programe obrazovanja svih razina s ciljem poboljšanja zapošljivosti mladih i povećati naknade za razdoblje pripravništva. Pretjerana fleksibilizacija radnih odnosa na početku karijere te izrazit porast nesigurnih oblika zapošljavanja mladima je u Hrvatskoj poput mača nad glavom zbog kojeg se ne odlučuju na formiranje obitelji, a mnogi i napuštaju zemlju. Nadalje, treba kvalitetno urediti i vrtićki sustav u smislu dostupnosti institucija, zatim da ga si roditelji mogu priuštiti, odnosno urediti cijene i ujednačiti kvalitetu na cijelom prostoru RH što je, ističe prof. Babić, prevažno i iz perspektive izazova usklađivanja rada i obiteljskog života. Hitno valja urediti i sustav dječjeg doplatka i rodiljskih i roditeljskih naknada te rad nedjeljom. – Upravo je nedjelja jedan od rijetkih dana kada se obitelj u suvremenom društvu okuplja. Fleksibilan odnos prema nedjelji ne doprinosi jačanju obitelji, nego upravo suprotno – uvjeren je. Mjerama ovog tipa donositelji odluka manje se bave, a u javnom prostoru dominiraju svjetonazorska prepucavanja preko uloge i oblika obitelji. – Ti su procesi naročito izraženi u postkomunističkim i postsocijalističkim zemljama. To je još uvijek nesnalaženje u različitim aspektima života i vrlo se često jedna ideologija nastoji zamije-