‘Sve su žrtve jednako važne, ma iz kog su naroda. Svaka majka jednako kuka’
Za posjeta Ahmićima bio sam posebno uznemiren. Shvatio sam i zašto: zločine u tom selu počinili su muškarci iz mog naroda. Zapravo sam ćutio neku osobnu krivnju...
pterećeni smo obljetnicama. Kod nas se jako često obilježavaju godišnjice nekoga stvarno ili konstruirano važnoga minulog događaja. Svake godine u isto vrijeme moćnici, uglednici i drugi zainteresirani dolaze na proslave razli- čitih zbivanja i aktera. I to u rasponu od formiranja nogometnih klubova bogate prošlosti i uboge sadašnjosti, preko osnivanja podružnica vladajuće Zajednice u brojnim gradovima i mjestima (druge stranke, zanimljivo, ne organiziraju takve skupove), pa do održavanja bitaka i ostaloga iz ratne prošlosti,. Mediji o feštama te vrste „moraju“izvijestiti, inače urednicima slijede neugodni telefonski pozivi i e-mailovi s „visokih“mjesta i intervencije hiperaktivnih PR-ovaca. Takva upozorenja možda se i mogu opravdati kad se radi o za društvo doista bitnim obljetnicama, ali se često upućuju i u vezi sa pseudodogađajima. Posljednji ustvari i nisu drugo do puko „izmišljanje tradicije“odnosno manipulativno korištenje povijesti kako bi se zadobila pažnja javnosti i realizirali drugi partikularni ciljevi. Već dulje vrijeme kod nas se zdušno obilježavaju i neka povijesna zbivanja koja po svojoj slaboj važnosti pa i prijepornom karakteru (npr. pogledati pod: proslava obljetnice IX. bojne HOS-a Rafael vitez Boban baš 10. travnja) ne bi trebala izazvati pažnju šire javnosti. U isti mah donositelji odluka nerijetko okreću glave od za društvo ili neki njegov dio zaista važnih događaja iz prošlosti. Tako su prije mjesec dana Hrvatsko novinarsko društvo i nadležni sindikati propustili obilježiti 25. obljetnicu štrajka novinara i grafičkih radnika u Slobodnoj Dalmaciji iako je to bio najžešći industrijski konflikt (od 9. do 12. ožujka 1993. te novine nisu izašle četiri dana) u medijima kod nas u „olovnim“i „pretvorbenim“90-ima. Također, šef parlamenta Gordan Jandroković krajem prošle godine odbio je inicijativu zastupnika Ranka Ostojića da Sabor 2018. bude pokrovitelj obilježavanja 75. obljetnice bitke na Sutjesci iako je u njoj poginulo čak 2769 pripadnika dalmatinskih jedinica (najviše ih iz Šibenika i Splita) što je činilo 41 posto od ukupnih ionako velikih tadašnjih gubitaka snaga NOV-a. Ciničnom manirom – zločin nad ratnim zarobljenicima i civilima je zločin, pa ma kakav stav tko imao o tome – prije pola desetljeća, za vrijeme vladavine SDP-a i partnera obustavljeno je pokroviteljstvo Sabora vezano za komemoraciju u Bleiburgu.
‘I Hrvati su propatili’
Prekosutra je pak jedna istinski važna obljetnica – četvrt stoljeća od zločina u Ahmićima. U tome srednjobosanskom selu Četvrta bojna Vojne policije HVO-a i Jockeri, postrojba za posebne namjene navedene policije, ujutro 16. travnja 1993. godine ubili su 116 civila, od kojih 32 žene i 11-ero djece (najmanje je imalo samo tri mjeseca). Dva sata nakon zločina u Ahmićima vojnici Armije BiH, iz jedinice Zulfikar, usmrtili su 15 civila i sedmoricu vojnika hrvatske etničke pripadnosti u selu Trusina kraj Konjica. Izvjesni počinitelji, ponajprije zapovjednici, zločina u Ahmićima i u Trusini osuđeni su na višegodišnje zatvorske kazne; pojedini od njih u zatvor su dospjeli tek nakon dugotrajnoga skrivanja u kojemu su imali logističku i drugu pomoć izvjesnih državnih organa. U oružanom sukobu 90-ih u Bosni i Hercegovini, krvavijem od Domovinskoga rata u Hrvatskoj, bilo je i drugih zločina (npr. u Križančevu Selu pripadnici Armije BiH uz pomoć mudžahedina 22. prosinca 1993. likvidirali su 74 hrvatska civila i ratna zarobljenika), ali ovi u Ahmićima (nadaleko poznat) i Trusini (za