Moldavija želi preko reda ući u Europsku uniju
Moldavci traže ujedinjenje s Rumunjskom jer se i osjećaju Rumunjima, ali tome nisu skloni ni Bruxelles ni Moskva
Upravo je stota obljetnica otkako se Moldavija ujedinila s Rumunjskom, ali 20-ak godina kasnije SSSR ju je otkinuo od Rumunjske i pripojio sebi
Tisuće ljudi preplavile su prije nekoliko dana ulice Kišinjeva, glavnog grada Moldavije, i svima je jedno bilo zajedničko – u rukama su držali zastave susjedne Rumunjske. Iako dobar dio njih nikada i nije izašao iz ove male, gotovo zaboravljene države, površinom i brojem stanovnika nešto manje od Hrvatske, svi oni sebe smatraju čistim Rumunjima. Zato je ovaj skup i organiziran, da bi ponovili svoje stare zahtjeve – ujedinjenje Moldavije s Rumunjskom. U većem dijelu svoje suvremene povijesti Moldavija je bila svojevrsna politička lopta koja je prelazila iz ruke u ruku regionalnih političkih sila. Do 1812. bila je dio Otomanskog Carstva, a onda je postala dijelom carske Rusije. Sve do Oktobarske revolucije i svrgnuća Romanovih 1918., kada je taj dio nekadašnje carevine spojen s Rumunjskom, ostavši izvan tada novostvorenog SSSR-a. No dvadesetak godina kasnije tajnim sporazumom između Hitlerova ministra vanjskih poslova Ribbentropa i Staljinova Molotova Moskva je okupirala taj teritorij otkinuvši ga od Rumunjske i stvorivši od Moldavije novu sovjetsku republiku u okviru SSSR-a. Iako je politički status Moldavije kroz godine mijenjan, njezin etnički sastav neprestano je gotovo identičan. Ogromna većina stanovnika Moldavije etnički su Rumunji koji govore rumunjskim jezikom. Doduše, od 1940. i pripojenja Moldavije SSSR-u Moskva je uvelike pokušavala to bar nominalno promijeniti. Stanovnici Moldavije bili su, u etničkom smislu, deklarirani Moldavcima, a jezik je nazivan moldavskim iako je potpuno isti kao i onaj koji se govori u Bukureštu ili Temišvaru. Prema nalogu iz Moskve čak je promijenjeno i službeno pismo pa je zabranjeno korištenje do tada službene i uobičajene latinice, a moldavski jezik morao se pisati ćirilicom.
U gulag za “rumunjizaciju”
Upravo su vrlo strogi sovjetski zakoni o moldavskom jeziku bili svojevrsni okidač za bunt, jačanje ideje o pripadnosti rumunjskom narodu. Doduše, ne četrdesetih i pedesetih godina, u vrijeme Staljinove vladavine, jer se samo za pomisao o “rumunjizaciji” završavalo u sibirskom gulagu. Ne ni u vrijeme Hruščova ili Brežnjeva jer i tada su kazne bile drakonske, a bilo kakva pomisao na disidentstvo žestoko je suzbijana. No zato je krajem osamdesetih, u vrijeme Gorbačova i njegove perestrojke, ta ideja uvelike zaživjela. Niz moldavskih intelektualaca vrlo je glasno ustao sa zahtjevima o