Za demokratizaciju demokracije može biti dobar, ali lako sklizne u totalitarizam i autoritarnost
povezivanje s Vladom Zorana Milanovića i sa SDP-om – kaže Šalaj objašnjavajući da se ta strategija nije pokazala uspješnom jer on iz te perspektive ne može biti uvjerljiv kao Ivan Sinčić. – Sinčić može biti uvjerljiv kad kaže “ali, ljudi, ja se zapravo nisam htio baviti politikom, no na žalost se moram time baviti jer su SDP i HDZ uništili državu”, dok Josipović ne može biti uvjerljiv na taj način – dodaje Šalaj. Ako je istraživanjem predsjedničke kampanje Kujundžić detektiran kao nacionalpopulist, znači li to da je Sinčić lijevi populist? – Da, to je uvid na temelju naše analize, ali bi ga, naravno, trebalo dalje istraživati – kaže Šalaj. – Na predsjedničkim izborima pokazalo se da Kujundžić artikulira ideju naroda temeljno kroz ideju nacije. U tom diskursu nije bilo toliko “opasnih drugih” da bi ga mogli označiti desnim populistom pa smo ga okvirno nazvali nacionalpopulistom. Sinčićeva pozicija u našem istraživanju je ustanovljena kao svojevrsni socijalni populizam koji bi se mogao uvjetno nazvati lijevi populizam, ali sjetimo se da Sinčić i Živi zid ni danas ne žele odgovarati eksplicitno na ideološka svjetonazorska pitanja i mi možemo samo pretpostavljati što oni misle o tome – kaže Šalaj podsjećajući da je Sinčić u toj kampanji kao “opasne druge” navodio ekonomske i financijske elite, čime se koriste latinoamerički populisti, Tsipras u Grčkoj i Iglesias u Španjolskoj. Znači, uz sve političke elite koje su loše i korumpirane, imamo i tu poslovnu elitu koja je, Sinčić to eksplicitno govori, uništila Hrvatsku.
Njihova koncepcija naroda
– On naglašava socijalna pitanja i nejednakosti i zato smo ga označili kao socijalnog populista – ističe Šalaj objašnjavajući kako Sinčić i Dragutin Lesar jesu najbliže definiciji lijevih populista, ali da to treba shvatiti s ogradom. – Da dobijemo potpuniju sliku, bilo bi važno analizirati diskurs Ivana Pernara pa i Branimira Bunjca. Upravo je njih premijer Plenković označio kao glavne populiste, ali trebalo bi vidjeti idu li oni u smjeru lijevog populizma, jer se i dalje odbijaju izjasniti u vezi s nizom svjetonazorskih pitanja, s čime neki drugi lijevi populisti, Tsipras ili Iglesias, nemaju problema. Njihova koncepcija naroda je vrlo inkluzivna, i religijske i etničke i sve druge manjine dio su naroda, oni su isključivo protiv političkih i financijskih elita. Nisam siguran da Sinčić i Pernar imaju tako uključivo razumijevanje naroda – kaže Šalaj, a njegova kolegica dodaje kako bi bilo zanimljivo vidjeti stav birača Živog zida u vezi s Istanbulskom konvencijom, koji je podijeljen, što potpuno odstupa od percepcije “zidaša” kao lijevih populista. Ipak, možda najveće iznenađenje ovog istraživanja određenje je Mosta kao slabe populističke stranke. – Pokazalo se da je Most populistička stranka, ali ne onoliko koliko se uobičajeno misli. I mi smo se iznenadili – potvrđuje profesorica Grbeša te dodaje kako su na temelju istraživanja i rezultata Most smjestili u kategoriju “antiestablišment reformska stran-