Zemlja se može čuvati tri puta dnevno, i to preko tanjura

Planirati jelovnik, kupovati lokalne i sezonske namirnice, paziti na količinu kupljenog, samo su neki od savjeta kojima se može umanjiti bacanje hrane

se, iako savršeno zdrave, naći na listi za “odstrel”, i to jer izgledom ne zadovoljavaju kriterije tržišta. Jednaku će sudbinu doživjeti i mlijeko izliveno u kanalizaciju jer mljekar nije uspio dogovoriti otkupnu cijenu koja bi pokrila troškove proizvodnje ili, pak, krumpir koji je “prekvrgav”. Iz godine u godinu i rokovi trajanja pojedinih namirnica sve su kraći, a sve kako bi se mogao pratiti trend sve brže i brže proizvodnje hrane. Na bacanje i gubitke hrane može se gledati i kao na bacanje i gubitke vode, energije, resursa, ali i čovjekova rada koji je uložen u proizvodnju. Osim toga, kasnije uništavanje otpada također zahtijeva sve stavke koje su bile potrebne i za proizvodnju. Time se energetski, ali i financijski gubici, kao i emisija ugljikova dioksida zbog obrade otpada, udvostručuju. Naime, podaci Instituta za upravljanje otpadom iz Beča pokazuju da šest do dvanaest posto otpada iz kućanstva čine netaknute namirnice, a da su tri do šest posto pripremljeni obroci. Upravo je stoga i Europska komisija izdala smjernice za kućanstva, koja su krajnji korisnici hrane. Savjetuje se, naime, da svako kućanstvo pripazi koliko kupuje, savjetuje se davanje prednosti lokalnim proizvođačima jer na taj način potrošač može biti siguran da kupljena namirnica nije “prevalila” put preko pola svijeta kako bi došla do tanjura i zbog toga njezin prijevoz nije prouzročio nepotrebne emisije CO2. Također, bilo bi poželjno planirati jelovnik, a korisnici se ne bi trebali voditi isključivo sniženjima koja mogu