Bijele kacige: Jesu li doista izmislile kemijske napade
Brojni očevici ukazuju na to pripadnici Bijelih kaciga izrađuju lažna videa kako bi izrežirali napade na Siriju. Dometi propagandnog rata ovdje su doživjeli vrhunac
Osobe koje vidite pate od hipoksije, a ne od trovanja plinom
Dr. Assim Rahaibani bio je svjedok i očevidac lažiranog događaja. “Svi liječnici znaju što se dogodilo. Bilo je mnogo granatiranja od vladinih snaga, a noću su zrakoplovi uvijek bili nad Dumom, ali te noći bio je vjetar i golemi oblaci prašine počeli su ulaziti u podrume u kojima su ljudi živjeli. Ljudi su ovamo počeli dolaziti zbog gubitka kisika. Tada je netko na vratima, netko iz Bijelih kaciga, povikao: ‘Plin!’ I počela je panika. Ljudi su počeli bacati vodu jedni na druge. Da, video je snimljen ovdje, pravi je, ali ono što vidite osobe su koje pate od hipoksije, a ne od trovanja plinom”, tvrdi dr. Assim Rahaibani
Argument za osnivanje ove organizacije bio je nedostatak medicinske službe na teritorijima koje ne kontrolira sirijski režim Tko su zapravo kontroverzne Bijele kacige, primarni izvor fotografija i videozapisa koji se svaki put pojavljuju nakon navodnih kemijskih napada i na osnovi kojih Siriju bombardiraju SAD i saveznici? Da Bijele kacige i njihovi izvještaji plasiraju neistine, svijet se mogao uvjeriti i ovog puta nakon scenarija u sirijskom gradu Dumi u Istočnoj Guti. “Bili smo u podrumu. Mama mi je rekla da danas nemamo hrane i da ćemo jesti tek sutra. Čuli smo kako viču na ulici: ‘Idite u bolnicu!’ Potrčali smo u bolnicu i čim sam ušao, uhvatili su me i počeli polijevati vodom. Nakon toga smjestili su nas u krevet s drugim ljudima”, ispričao je Hassan Diab, dječak koji je iskorišten na lažnoj snimci kemijskog napada u Dumi koju su objavile Bijele kacige. U nevjerojatnoj priči dječak Hassan navodi kako je nesvjesno sudjelovao u lažnom napadu kemijskim oružjem u tom gradu, što je bio povod za bombardiranje Sirije od britanskih, francuskih i američkih snaga. “Bio sam jako gladan, a za ovo snimanje ponudili su mi rižu, datulje i pečenje”, kazao je Hassan. Dječakove riječi potvrdio je i njegov otac koji je izjavio da nikakvog kemijskog napada u gradu nije bilo. “Kad sam doznao da mi je dijete u bolnici, odmah sam otrčao tamo. Nije bilo nikakvog kemijskog oružja. Pušio sam na ulici, ništa nisam osjećao… Ušao sam u bolnicu i vidio svoju obitelj. Aktivisti koji pripadaju Bijelim kacigama spakirali su im rižu, meso i datulje i sve su ih pustili kući. Moj dječak odlično se osjećao”, posvjedočio je otac. Ovaj događaj zbio se u gradu Dumi i umalo je bio povod za mogući veliki svjetski sukob. To je opustošeno mjesto s razrušenim stambenim blokovima i “podzemnom klinikom”, gdje su snimljene fotografije koje su obišle svijet i zbog kojih su najmoćnije zemlje zapadnog svijeta bombardirale Siriju. Bijele kacige, odnosno Sirijska civilna zaštita, volonterska je organizacija koja djeluje isključivo na područjima pod kontrolom oporbe, pobunjenika ili terorista. Imaju snažnu američku korporativnu podršku. Organizacija je nastala 2012. kada su ISIL-ovci smatrani humanitarcima i borcima za slobodu. SAD, Japan, turski AKUT, zapadni “soroševski” NGO-ovi, crowdfunding kampanje, bogate obitelji i donatori platili su boravak humanitarnoj organizaciji Bijele kacige u Alepu i Idlibu, a kontroverzna Mayday Rescue Foundation, uz podršku organizacije USAID, obučavala je medicinski kadar i pružala vojnu podršku uz patronat Jamesa Le Mesuriera, za neke humanitarca i dobrotvora, za druge obavještajca i visokorangiranog vojnog specijalca. Argument za njezino osnivanje bio je nedostatak medicinskog osoblja na područjima na kojima službene vlasti i Assad više nisu bili dobrodošli. UAE je već 2013. iznjedrio prve kadrove čije je djelovanje od početka predmet javne debate – za neke su to bili civilni liječnici, za druge infiltrirani teroristi. Utemeljitelj je ove organizacije James Le Mesurier, bivši časnik britanske vojske i plaćenik organizacije Olive Group, gdje djeluje kao potpredsjednik za posebne projekte. Trenutačno Olive Group, pod imenom Constellis Group djeluje u sklopu tvrtke Academi, bivše zloglasne plaćeničke skupine Blackwater. Služio je u uredu visokog predstavnika Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini, a poslije je postao obavještajni koordinator za NATO na Kosovu. Napustio je britansku vojsku 2000. i obnašao dužnost potpredsjednika savjetodavnog tijela za sigurnost i pravosuđe pri misiji Ujedinjenih naroda na Kosovu. Potom je otputovao u Jeruzalem, zatim u Bagdad, Dubai, a poslije je boravio u Libanonu za vrijeme rata između Izraela i libanonskog Hezbollaha 2006. godine. Dvije godine poslije pridružio se tvrtki specijaliziranoj u području sigurnosti Good Harbor International u Dubaiju te na kraju osnovao i Bijele kacige. Organizacija od osnutka prima milijuna dolara iz Londona, a financira je i USAID. Organizacija je posebno aktivna u vrijeme napredovanja sirijske vojske kada pokreće propagandne kampanje, poput one za uspostavu zone zabrane leta nad Sirijom koja bi NATO-ovu savezu omogućila napad na Damask i druga uporišta sirijskih snaga. Procjenjuje se da u Bijelim kacigama djeluje između četiri i pet tisuća volontera, a godišnji budžet koji iznosi oko 200 milijuna dolara omogućuje im svu potrebnu logistiku. Centar je obuke u turskom gradu Gaziantepu koji se nalazi na sirijsko-turskoj granici. Lider im je pobunjenik Farouq Habib.
Spašavanje Omrana
Zanimljivo je i nevjerojatno da su Bijele kacige postale ključni, a nerijetko i jedini izvor informacija za zapadne medije. Volonterka Manal Abazeed, “najmoćnija žena svijeta” prema magazinu Fortune, bila je nominirana za Nobelovu nagradu za mir u konkurenciji s bivšim američkim predsjednikom Barackom Obamom. Brojne snimke i fotografije koje kruže internetom dokazuju da su se pojedini pripadnici Bijelih kaciga “u slobodno vrijeme” borili u redovima islamističkih skupina u istočnom Alepu. Poznate su njihove priče o “spašavanju” malog Omrana, čija je fotografija obišla cijeli svijet, te djevojčice koju su tri puta spašavala tri različita pripadnika Bijelih kaciga, uvijek jednako prašnjavu i okrvavljenu, u istoj pidžamici i s istom raščupanom kosom. Bijele kacige, koje su same sebe proglasile “Sirijskom civilnom zaštitom”, i na internetu su objavljivale snimke i fotografije uplakane
Centar obuke im je u turskom gradu Gazientapu, a lider pobunjenik F. Habib