Što na Vulinove teze kaže Pupovac ili SPC

Jasenovac nije mit, on je bio stvarnost, i toga uvijek moramo biti svjesni, kao što se dogodio i Bleiburg, i na sve to podsjećati, da se ne zaboravi, ali i da se više nikad slično ne dogodi. No Jasenovac će i dalje biti veliki kamen spoticanja u odnosima

Jasenovac je od 1945. godine do danas ostao predmet političkih i ideoloških sukoba, lešinarenja, pri čemu su u drugom planu same jasenovačke žrtve. I tako to već godinama, i tako desetljećima, i tako je bilo u Jugoslaviji, i tako je nakon njezina raspada, sve do danas. I ništa se ne mijenja. Svake godine u proljeće ista pjesma – Jasenovac i Bleiburg. I nikako se maknuti od 1941. i 1945. godine. Zarobljenici smo prošlosti, mitova, nacionalnih nesreća koje nas nikako ne puštaju da slobodno dišemo i gledamo u budućnost. Još je u veljači 1943. godine zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac u pismu ustaškom vođi Anti Paveliću napisao, kad je saznao da su ondje ubijena sedmorica katoličkih svećenika: “Ovo je sramotna ljaga i zločin, koji vapije u nebo za osvetom, kao što je sramotna ljaga čitavi Jasenovac za Nezavisnu Državu Hrvatsku. Poglavniče! Što se mene kao svećenika i biskupa tiče, ja velim s Kristom na križu – Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!” Hrvatska i Hrvati su se odavno suočili s tom ljagom, koja im se desetljećima nameće kao kolektivna krivnja. I svake se godine prisjećaju te ljage, kao što se

Ne postoji u Srbiji i među Srbima politička snaga koja će reći narodu da je do jučer sve ovo bilo lažno i izmišljeno, a da je od danas na snazi ipak neka druga istina

prisjećaju i ljage komunističke revolucionarne čistke koju simbolizira Bleiburg. Ali Jasenovac je i danas predmet političkog lešinarenja, umjesto da se odaje pijetet žrtvama, da ih se pusti na miru, da im se pruži spokoj, a da se političko lešinarenje drži daleko od Jasenovca. No to je jače od njih, mnogih, jer godinama na tome i od toga žive, baš na lešinarenju na mrtvima. Tito je prvi bio taj koji je lešinario na Jasenovcu. Zašto ga nije bilo ondje često, nego samo dva puta privatno, ako je vjerovati komunistima? Zašto nije dolazio svake godine odavati pijetet žrtvama? Taman posla da je on znao što je pijetet. Titu je Jasenovac i njegova napuhana brojka od 700.000 ubijenih trebala u ukupnom napuhanom broju žrtava rata kako bi dobio što veće reparacije od Njemačke. Briga njega i partijaše za istinu, za žrtve, za pijetet… Revolucija je jela sve, pa i mrtve. Tito se ni jednom nije usprotivio toj napuhanoj brojci žrtava Jasenovca koja je do danas ostala kao istina u srbijanskim krugovima, koju i danas kao službenu vrte srbijanski i srpski političari, koju i dalje kao istinitu navodi Srpska pravoslavna crkva. Zato i danas imamo Vučiće, Vuline, Dodike i mnoge druge koji jašu na Jasenovcu i neprestano nameću krivnju svim Hrvatima, baš kako se to radio i u Jugoslaviji. Sve je to zasluga druga Tita kojemu se klanjaju mnogi naši politički i ini slijepci. Nikada nisu provedena ni prava istraživanja jasenovačkog područja, a kad su krajem 60-ih i pokušana, brzo su zaustavljena jer su počeli izlaziti nalazi koji su bili nepodobni. Da bude jasno, to što je i kako jasenovačko područje bilo korišteno nakon rata, što su i gdje ondje sa zarobljenicima s križnih puteva radile komunističke vlasti, nikako ne može i ne smije umanjiti ljagu Jasenovca koju su ostavile ustaše, baš kako je to napisao Stepinac. Jer ta ljaga i danas vapije u nebo, zbog te ljage mi i danas ispaštamo, a onda ima slijepaca i budaletina koje sve to nastoje minimalizirati jer su ustašofilski orijentirani. Srećom, to je velika manjina, kao što je i velika manjina onih koji su ovih dana u Njemačkoj slavili Hitlerov rođendan. Istraživati da, propitkivati svakako, ali ne uz prethodnu tendenciju da se mora srušiti jasenovački mit. On nije mit, on je bio stvarnost, i toga uvijek moramo biti svjesni, kao što se dogodio i Bleiburg, i na sve to podsjećati, da se ne zaboravi, ali i da se više nikad slično ne dogodi. No Jasenovac će i dalje biti veliki kamen spoticanja u odnosima sa Srbijom, i općenito sa Srbima, dok god srpska strana jaše na velikosrpskom mitu o 700.000 žrtava logora. I u tom pogledu s druge se strane ništa nije i neće promijeniti. Ne postoji u Srbiji i među Srbima politička snaga koja će reći narodu da je do jučer sve ovo bilo lažno i izmišljeno, a da je od danas na snazi ipak neka druga istina. Neće jer ta politika desetljećima parazitira upravo na lažima i mitovima i narod hrani i truje njome. Vučić i njegovi Jastrebovi poput Vulina dovoljan su signal da kod njih nema pomaka. Štoviše, postaju samo još agresivniji. Sve je to za njihovu domaću uporabu, ali sve to ima i implikacija izvan Srbije. Zato bi bilo dobro čuti što na Vulinove teze kaže hrvatski saborski zastupnik Pupovac. Ili čuti SPC u Hrvatskoj, zašto u goste zovu goste poput Vulina? Podržavaju li i oni njegov primitivni govor? A on nije sam, niti radi na svoju ruku. Zna se tko je vožd.