Kako se “start-up nacija” suočava s problemima

Izraelsku ekonomiju vuku visoko tehnološke industrije, ali to nije razlog za zanemariti nastavak reformi ostatka ekonomije

Ovih će se dana navršiti sedamdeset godina od proglašenja Države Izrael. Osim sjajnih uspjeha na vojnom planu, sve je više nastojanja da se objasne razlozi izraelskog gospodarskog uspjeha. Mnoge su zemlje, od Irske do Singapura, primjer transformacije iz siromašnog društva u ono izrazitog prosperiteta u nekoliko generacija. No, rijetka je priča ona poput izraelske gdje se pustinjska država obilježena stalnim ratnim stanjem, od svega 600 tisuća stanovnika koliko je Izrael imao 1948., u nerazvijenom dijelu svijeta probila do statusa jedne od najrazvijenijih ekonomija na svijetu s gotovo 9 milijuna stanovnika. Teško je dati jednoznačan odgovor na pitanje što stoji iza tog ekonomskog čuda. Ekonomski razvoj Izraela nije uvijek bio obilježen samo uspjesima. Gospodarska je situacija nakon već spomenutog rata 1973. bila izrazito teška pa se razdoblje do sredine 1980-ih naziva i izgubljenim desetljećem. U to je vrijeme država dominirala ekonomskom strukturom, te je obuhvaćala čak do dvije trećine gospodarstva. Dobrim dijelom i zbog toga, nezaposlenost i javni dug su bili izrazito visoki, a godišnja je inflacija u jednome trenutku dosegnula 450%. Zbog toga je 1985. pokrenut program ekonomske stabilizacije koji je podrazumijevao antiinflacijske mjere i niz tržišno orijentiranih reformi. Takva makroekonomska stabilnost bila je temelj za procvat ekonomije kroz usmjerenost na poduzetništvo i inovacije, posebno u sektoru informatičke i informacijske tehnologije, s brojnim novotvorenim kompanija i radnim mjestima s visokom dodanom vrijednošću, koji su postali lokomotiva izraelske ekonomije. Kako je Izrael postao “start-up nacija”? Obično se taj uspjeh povezuje s imigracijskom politikom, privlačenja ljudi širom svijeta koji samim dolaskom u malu zemlju pogođenu ratovima i opasnostima pokazuju daleko veću sklonost poduzimanju rizika, ali i specifičnom kulturom, kao i ratnim iskustvom koje formira građane u ranim godinama, što je izvrsno pozicioniralo Izrael za iskorištavanje globalne IT revolucije 1990-ih godina. Ipak, izraelska ekonomija, bez obzira na svoje uspjehe, suočava se s više problema. Možda i najveći problem je u obrazovnom sustavu, gdje značajan dio populacije iz političkih razloga nije uopće ili u potpunosti integriran u školski sustav, zbog čega značajan dio stanovništva praktički ne sudjeluje u gospodarstvu. No, osim takvih problema na koje ekonomska politika ne može utjecati, postoje drugi značajni problemi. Primjerice, većina ostatka gospodarstva pod presijom je izrazite reguliranosti te zaostaje u rastu produktivnosti za visoko tehnološkim industrijama. Posebice je to izraženo u građevinskom sektoru, gdje su dugi rokovi ishođenja dozvola i sporost u gradnji jedni od velikih razloga značajnog rasta cijena nekretnina posljednjih godina koji predstavlja snažan uteg za životni standard građana. Izraelsku ekonomiju vuku i nastavit će vući prema naprijed visoko tehnološke industrije, ali to nije razlog za zanemariti nastavak reformi ostatka ekonomije.