REVIZORIMA UGOVORA S VATIKANOM NIJE STALO DO CRKVE

Najnovija inicijativa za revizijom tzv. vatikanskih ugovora tek je jedna od epizoda već gledane trakavice jedne te iste priče koja Katoličku crkvu (ali ujedno i ostale vjerske zajednice u Hrvatskoj) želi prikazati kao društvene parazite. Doduše, sada se pojavljuje u zanimljivom političkom kontekstu, nakon ratifikacije Istanbulske konvencije, kojoj se Crkva protivila i oponirala vladajućem HDZ-u, što ih je zacijelo udaljilo i zahladilo odnose. No, u priču su uletjele marginalne strančice sa željom o reviziji ugovora sa Svetom Stolicom. Čiji su oni trbuhozborci u ovome trenutku teško je reći, jer ako se zna da je u udaljavanju Crkve i HDZ-a oko Istanbulske konvencije, HDZ privukao dio lijevoga biračkoga tijela, priča o reviziji ugovora gura upravo Crkvu i HDZ jedno drugome i obnavlja povjerenje u njihovo prirodno savezništvo, tj. zabludjele lijeve glasače, koji su se nagnuli prema HDZ-u, vraća u pod lijevo krilo majke partije. Dakle, u političkom kontekstu, puštanje ovog probnog balona u ovome trenutku koristi i HDZ-u i ljevici, ma kako god priča završila. A završit će, zacijelo, fijaskom. Zašto? Prvo, Crkva i ostale vjerske zajednice u Hrvatskoj nisu društveni paraziti. Upravo ih ugovori prepoznaju kao društveno vrijedne i općekorisne, pa im pomažu u funkcioniranju. Drugo, za reviziju ugovora potrebna je suradnja obje strane, a koliko se zna, Crkva niti po tome pitanju ništa nije poduzimala, niti je zainteresirana za promjene u ugovoru. I treće, najvažnije, država je prema Crkvi dužnik. Crkvi nije vraćena imovina oteta u komunizmu, pa su i ugovori jedan od načina naknade te štete. Proces povrata toliko je spor i kompliciran da se ta imovina, čini se, nikada i neće vratiti. Primjera, gdje su nekim vjerskim zajednicama, poput SPC-a, vraćeni neki kapitalni objekti, kojima se sada dobro gospodari i koji su dobar izvor prihoda, pokazuje da je to je to vrlo važno pitanje. Ugovori Hrvatske i Vatikana nisu ideološka tema, premda se javnosti stalno tako žele nametnuti. Pa i sada. Zato se o koriste lažni podaci npr. o milijardu kuna koje se godišnje isplaćuju Crkvi, a Crkva dobiva oko 350 milijuna kuna. U tu se cifru pribrajaju npr. i plaće vjeroučitelja, koji nisu crkveni službenici, nego prosvjetni djelatnici, što najslikovitije ocrtava motive “revizora”. S druge strane, u Crkvi ima onih koji tvrde da novac iz proračuna kvari kler, koji više nema one evanđeoske gorljivosti kao u komunizmu, kada su živjeli na minimumu i vjerovali više u providnost nego danas, što ih je i više zbližavalo s narodom. I tu sigurno ima mnogo istine, no to je u ovom kontekstu posve drugi par rukava. Sadašnji “revizori” ne sanjaju snažnu i zdravu Crkvu. Motivi su im posve drugi. No zato Crkva zna da što je pritisak na nju veći, njezina se snaga multiplicira. I to ne samo klera, nego naroda, koji je tijelo Crkve, na što mnogi kada govore o Crkvi najčešće zaboravljaju. Skandal Cambridge Analytica o nezakonitoj upotrebi osobnih podataka prikupljenih putem Facebooka radi utjecanja na rezultate izbora još je jedan u nizu primjera koji upućuje na to da je nužno što prije urediti rad digitalnih platformi. Digitalnoj revoluciji potrebna je sloboda da bi mogla iskoristiti svoj ukupni potencijal rasta, zapošljavanja i tehnološkog razvoja. No pritom ne smijemo zaboraviti da u našim liberalnim demokracijama sloboda uvijek ide ruku pod ruku s odgovornošću. Dosad to nije uvijek bio slučaj, ne samo zbog brzog razvoja digitalnih aplikacija nego i zbog pogrešne ideološke koncepcije koja u svakom vidu regulacije vidi prepreku razvoju. Zamislite da, primjerice, početkom prošlog stoljeća nije bio donesen zakon o sigurnosti prometa na cestama, s uvođenjem kazni i semafora, da se ne bi usporilo širenje automobila. U biti, jasna pravila temelj su uravnotežena razvoja u kojem zaštita osoba i tržišta stvara povjerenje i potiče ulaganja, tehnologiju i rast. Platforme koje zapravo djeluju kao izdavači moraju biti odgovorne za sadržaj. Ne mogu nekažnjivo dopuštati širenje pornografije s pedofilskim sadržajem, nezakonitu prodaju oružja, poruke usmjerene ka radikalizaciji i terorističkoj propagandi, rasnu mržnju, krivotvorenje ili očito lažne vijesti. Općenito uzevši, internetski divovi moraju podlijegati istim pravilima koja se primjenjuju na druga poduzeća u pogledu zaštite radnika, privatnosti, potrošača, transparentnosti, oporezivanja i intelektualnog vlasništva. Između ostalog i da bi se zajamčilo pravedno tržišno natjecanje s tradicionalnim subjektima. Dobra pravila o tržišnom natjecanju jamče funkcioniranje unutarnjeg tržišta bez prepreka i zloporabe dominantnog položaja na štetu malih i srednjih poduzeća i potrošača. Internetske platforme ne mogu zamijeniti državu i nametnuti pristojbe i pravo puta, a da same ne plaćaju nikakav porez. Građani zahtijevaju poreznu pravednost. S druge strane, neke države, koje uživaju blagodati europskog unutarnjeg tržišta, primjenjuju smiješno niske, očigledno nepravedne poreze ne bi li te platforme privukle na vlastiti teritorij. Time nanose štetu ostalim državama koje su prisiljene nadoknaditi izgubljene prihode povećanjem poreza ili smanjenjem socijalnih usluga. Zbog toga internetske divove treba oporezivati, kako su predložili Parlament i Komisija, tamo gdje stvaraju vrijednost odnosno gdje prikupljaju reklame, prodaju podatke, gdje se gledaju i imaju kontakte odnosno gdje obavljaju transakcije. Dobra pravila podrazumijevaju i pronalaženje pravedne ravnoteže između slobode korisnika i poštovanja njihove privatnosti. Nije prihvatljivo da cijena pristupa internetskim aplikacijama podrazumijeva odustajanje od privatnosti. Skandal s Facebookom i Cambridge Analyticom podsjetnik je politici da je dužna provoditi nadzor radi izbjegavanja zloporaba, ali i daje mogućnost da se građani podsjete da im Europska unija već pruža zaštitu. Mi smo predvodnici kampanje zaštite privatnosti. Dana 25. svibnja stupit će na snagu nova europska pravila kojima se, između ostalog, jamči pravo na zaborav, pravo na zaštitu od nekontroliranog slanja reklamnih elektroničkih poruka, na obaviještenost o tome kad dođe do povrede osobnih podataka i o tome kako se oni koriste. Radi rasprave o tim pitanjima s gospodarskim subjektima i institucijama potaknuo sam, s povjerenicom Europske komisije za digitalno gospodarstvo Mariyom Gabriel, organizaciju konferencije na visokoj razini koja se održava 25. travnja u Europskom parlamentu u Bruxellesu. Afera Cambridge Analytica nalaže nam da ostanemo na oprezu. Moramo tražiti sva potrebna objašnjenja o mogućoj upotrebi podataka europskih građana radi manipuliranja izbornim rezultatima, počevši s referendumom o Brexitu. Zbog toga sam pozvao Marka Zuckerberga da osobno dođe u Europski parlament kako bi dao odgovor 500 milijuna Europljana. Očekujem njegovu punu suradnju u vraćanju povjerenja naših građana.