Gershwin je ispisao sve note, ali ja i dalje živim za 15 sekundi svojih solaža
Virtuoz klavira i jazza Matija Dedić vraća se u svoje klasičarsko glazbeno djetinjstvo uz simfoničare HRT-a
Na koncertu Majstorskog ciklusa u Lisinskom svirat će solističku dionicu slavne i uvijek omiljene “Rapsodije u plavom” Georgea Gershwina Matija Dedić posljednjih se mjeseci vratio u djetinjstvo. I to ono glazbeno. Tako je sam opisao svoj povratak, nakon duljeg vremena, u klasičarski glazbeni okvir. U četvrtak, 26. travnja, naš proslavljeni virtuoz klavira i jazza nastupa kao solist uz Simfonijski orkestar HRT-a u Lisinskom. Na koncertu Majstorskog ciklusa Dedić će svirati solističku dionicu slavne i uvijek omiljene “Rapsodije u plavom” Georgea Gershwina.
Područje s kojeg su svi potekli
– S vremena na vrijeme dobro mi dođu takve situacije i zadaci, jer to je područje s kojeg smo svi potekli i koje smo davnih dana napustili. Takvo je bilo i moje bavljenje Bachom, Dorom Pejačević, Wagnerom, Verdijem, kao i Vivaldijem s Matejem Meštrovićem i Hakanom Alijem Tokerom – rekao nam je uoči nastupa u Lisinskom Dedić. Međutim, za razliku od njegova Bacha i Meštrovićeva Vivaldija, solistički zadatak u “Rapsodiji u plavom” ne ostavlja mnogo prostora za improvizacije i varijacije. Gershwin je ispisao sve note svog briljantnog koncertantnog djela za klavir i orkestar, koje je dio standardnog klasičarskog repertoara. S druge strane, kako kaže i sam Dedić, Gershwin je kroz brojne jazz-standarde konstanta u životu i svakog jazz-glazbenika. Stoga je to djelo na repertoaru mnogih klasičnih pijanista, ali u njemu su se okušali i mnogi majstori jazza, među koje svakako spada i Matija Dedić, od kojih se uvijek očekuje više, ona poseb- na jazzerska iskra slobode. – Da, Gershwin je ispisao sve note, ali ja i dalje živim za onih petnaestak sekundi za koliko, na svoj način i svaki put nekim drugim notama, produljim solističke kadence – kaže Dedić. Igrom slučaja, ova zagrebačka bit će mu treća u nizu izvedaba “Rapsodije u plavom”.
Dobro iskustvo u susjedstvu
– Nakon što mi je Ivana Kocelj ponudila da nastupim u Majstorskom ciklusu HRT-a, spomenuo sam to na društvenim mrežama, nakon čega mi se javio moj veliki prijatelj Milan Radulović, ravnatelj festivala NOMUS (Novosadske muzičke svečanosti) i rekao mi da bi to bilo savršeno i za njih – kaže Dedić. HRT nije imao ništa protiv pa je prošlog vikenda Dedić s Gershwinom, uz Vojvođanski simfonijski orkestar i engleskog dirigenta Timothyja Redmonda, osvojio i publiku u novosadskoj Sinagogi i beogradskom Kolarcu. Nakon tog, kaže, fenomenalnog iskustva, Dedić je ponovno uronio u “Rapsodiju u plavom” uz Simfonijski orkestar HRT-a pod vodstvom maestra Diega Matheuza iz Venezuele, ovaj put u dva njemu dobro poznata i osobito draga ambijenta: u Studiju Bajsić, gdje je održan jučerašnji pokus, a potom u Lisinskom. – “Rapsodiju u plavom” svirao sam davno, još na Jazz akademiji u Grazu, ali samo dionicu orkestra na drugom klaviru, za kojim sam pratio kolegu Olivera Vrbančića iz Zadra. Tako da mi je materijal poznat, ali note su od tada stajale netaknute, sve do poziva Ivan Kocelj. Od tada sam s Gershwinom proveo mjesece i mjesece i to me čini presretnim – kaže Dedić. Okvir Gershwinu i Dediću u Lisinskom bit će “Voda i vatra za G. F. Händela” Alfija Kabilja na početku te Šostkakovičeva Deveta simfonija u drugom dijelu koncerta.
Gershwin je kroz jazz standarde konstanta u životu i svakog jazz glazbenika, kaže Dedić Zadnjih mjeseci druži se s Gershwinom što ga je vratilo u studentske dane i čini ga sretnim