Ambijentalni horor priziva sjećanja na kultnog Aliena
Priču su napisali Scott Beck i Bryan Woods, a režirao ju je John Krasinski koji uz Emily Blunt igra ulogu roditelja u nemogućim uvjetima
Odavno neki film nije tako moćno utjecao na ambijent u kinu poput “Mjesta tišine”. Kao da je netko nevidljivom rukom svima u publici začepio usta pa za vrijeme filma vlada potpuni muk i ledena jeza. Priča je blago futuristička i počinje u samoposluzi u pustom gradu, gdje peteročlana obitelj skuplja namirnice. Roditelji i troje djece komuniciraju šaptom i znakovnim jezikom, hodaju na prstima... Brzo spoznajemo da su svijet napala bića koja žive pod zemljom, slijepa su, ali napadaju i na najmanji zvuk. Preživljavanje je moguće samo ako se sve odvija u potpunoj tišini. Iako je etiketiran kao horor, Mjesto tišine nema onu dozu krvi i ljigavosti kojima se hrani ovaj ž anr. Prije bi se reklo da je ovo brutalni ZF triler ili ambijentalni horor. Priču su napisali Scott Beck i Bryan Woods, a režirao ju je John Krasinski koji igra i glavnu ulogu uz Emily Blunt: oni su par roditelja koji pokušava stvoriti život u svijetu u kojem preživljavanje
omogućuje samo bezgrešna disciplina i prirodno se nameće pitanje bi li ljudska vrsta u takvim okolnostima mogla sačuvati vlastiti identitet. Bismo li se mogli odreći razgovora, glazbe, svega onoga što nas čini inteligentnim i društvenim bićima ili bismo jednostavno odustali, kao što to u jednom trenutku čini lik koji vlastitim krikom nemoći priziva grabežljivca da ga odvede u smrt. Mogle bi se filmu zamjeriti određene nelogičnosti, recimo svijet bi se s današnjim arsenalom oru žja vjerojatno bez problema nosio s podzemnim grabežljivcima. No ovaj se žanr kao prvo ne hrani logikom niti je ona u fokusu autora. Mjesto tišine zapravo je jako lijep film – narativno je fino posložen, čista ambijenta, s malo likova kojima su karakteri odlično izbruš eni. Zbog mitske borbe čovjeka s čudovištima pomalo podsjeća na Aliena, ali snimljenoga u netaknutoj prirodi koja daje autentični pečat kontrastu između života i smrti. I ako je suditi po dobrom Annihilationu i odličnom Mjestu tišine, ovo će biti dobra godina za ZF horor. A u kina tek treba doći i jako hvaljeni Hereditary...
Autori se pitaju bismo li se mogli odreći svega što nas čini ljudima – razgovora, glazbe...
Potresan je prizor lika koji krikom priziva čudovišta da ga izbave od takvog života
Iako je etiketiran kao horor, u filmu nema mjesta za trash kojim se dugo hranio taj žanr