Najugodnije su me iznenadili Kings of Leon i Flaming Lips, a najviše razočarali Prodygi, koji su glumili pop-zvijezde

PRazgovarao: ZORAN VITAS o 13. put na zagrebačkom će se jezeru Jarun održati festival INmusic. Njegova idejnog začetnika i organizatora Zorana Marića u medijima nema često. Samozatajni mastermind najvećeg rock-festivala u regiji pružio nam je priliku za uvid u njegov osobni svijet, u ideju na kojoj počiva INmusic, u njezinu jednostavnost. INmusic mora ostati udaljen od industrije koliko je god to moguće. I ovogodišnje angažiranje neovisne pivovare Crafter’s umjesto industrijskog giganta to potvrđuje, ni jedan sličan festival ne nudi posjetiteljima craft pivo. Ali ni tehnološki razvoj i stanoviti multikulturalni hedonizam u glazbi i općem doživljaju. Za Marića najveću vrijednost, kad je riječ o glazbi, ima rock’n’roll, spajanje duha i tijela na najbolji način može se odvijati samo kroz taj žanr, takav autorski izričaj. I tu kompromisa ne može biti, samo INmusic, to je sve čime se u životu bavi Zoran Marić.

Odakle Zoran Marić u festivalskim vodama? U glazbi općenito?

Radio sam 90-ih koncerte za program Multikultura, u “rupi” Filozofskog fakulteta. Bili su to world music koncerti, pa tek nakon toga INmusic festival. Program Multikultura i dalje je prisutan na INmusicu pa je to najtrajniji glazbeni program u nas. Jer, na tribinama Filozofskog bavili smo se multikulturalnim temama, kulturnom raznolikošću i pokazalo se kako je glazba iznimno bitan fenomen koji zbog svoje komunikativnosti prelazi prostorna i vremenska ograničenja koja su nam dana. Glazbeni klasici preživljavaju vremenski izazov, a jako dobro komuniciraju među kulturama. To su vrhunska postignuća duha i zato imaju tu sposobnost vremenske i prostorne neograničenosti. Preko world musica stekao sam povjerenje agenata većih bendova da sam dovoljno odgovoran da mi mogu povjeriti organizaciju koncerta jer je to posao koji se prije svega temelji na povjerenju. Ono što je agentima koji zastupaju bendove bitno jest to da si netko kome oni mogu vjerovati da će ispuniti dogovoreno i napraviti dobar koncert, ne samo što se tiče plaćanja nego i dobre atmosfere, da bend ode potpuno zadovoljan.

Možda je bilo i lakših načina da se svlada put do INmusica od world musica?

U world musicu ima cijeli niz sjajnih glazbenika, primjerice ako pogledamo samo Afriku, koju Europljani bahato tretiraju kao jednu zemlju, a riječ je o kontinentu s nebrojenim kulturama, jezicima, glazbenim izričajima. Neizmjerno je to bogatstvo, kada bi ljudi bili otvoreniji za te raznolikosti, živjeli bi kvalitetnije. Ne bismo ostali zarobljeni glazbenom industrijom koja planetarno diktira ukus. Industrija i inače na mnogo načina diktira naše ukuse, od pića, hrane, odjeće do kulture. A gdje nam je onda sloboda u svemu tome ako smo toliko podložni industrijskom utjecaju i korporativnom biznisu koji stoji iza toga? Industrija nužno želi da ostanemo uz te jednostavne smjerove jer joj oni donose profit, a u takvom sustavu profita nikada dosta.

Zašto ste se odlučili na organizaciju baš ovakvog festivala?

U Hrvatskoj nije bilo glazbenih festivala ovakvog tipa, međunarodnog karaktera. Dirty Old Festival u Požegi imao je svoju tradiciju, bio je više usmjeren na punk, no open air festivala, poput INmusica, nije bilo. Nije bilo velikog glazbenog festivala na kojem bi se prezentirale različite ideje i promovirale humanističke vrijednosti jer glazbeni festival otvara mogućnost da se može raditi kvalitetan program uz zadovoljenje različitih estetskih preferencija. Postoji dosta glazbenika koji su kvalitetni, a ujedno su popularni, no njihova popularnost i kvaliteta nisu proizvod glazbene industrije jer nije industrija proizvela sve što je popularno. Glazba jest industrija ako je razumijevamo kao pop, no rock’n’roll kao žanr to nije ako je to autorski izričaj u kojem se autor artikulira iz svoje umjetničke potrebe i pritom uspijeva pogoditi i ukus većeg broja ljudi. Takvi su glazbenici postali zanimljivi industriji, ali ona ih nije kreirala. S takvim se glazbenicima može kreirati, da se tako izrazim, neokaljan program.

Čini se pogotovo zanimljivim tehnološka inovativnost festivala. Općenito, je li bilo nekih uzora, nekog festivala kakvim ste željeli postati?

Ako govorimo o “uzorima” za INmusic, onda je to tek obilaženje drugih festivala u smislu uočavanja onoga što bismo voljeli vidjeti kod sebe, pa i učenja na tuđim greškama. I nama se one događaju, pa i svake godine, pa mi onda nastojimo da nam se te greške više ne ponavljaju. U tom tehnološkom smislu ključno je bilo uključivanje OTP banke koja je vidjela svoj interes i osigurala nam jedan od najnaprednijih sustava plaćanja u Europi gdje se, osim beskontaktnom festivalskom karticom, može plaćati i beskontaktnom bankovnom karticom bez potrebe za uplaćivanjem novca na festivalsku karticu. Nisam takvo što vidio ni na jednom drugom festivalu na kojem sam bio.

Što vas još izdvaja od ostalih, dobrog programa ima i na drugim lokacijama?

Svakako je lokacija Jaruna komparativna prednost INmusic festivala u odnosu na druge svjetske festivale. Činjenica je da je podrškom gradonačelnika Milana Bandića došla i mogućnost da se otvori kamp na otocima Trešnjevka i Univerzijada, čime je dobivena veća i atraktivnija međunarodna dimenzija. Recimo, Sziget festivals se održava na otoku na Dunavu, no pristup je vodi ograničen jer je preopasno za kupanje bez obzira na to što reklamiraju festival slikom plaže. Jarun je i rađen kao sportsko-zabavni centar tako da je to bila jako dobra vizija koja dopušta i ovakav kulturno-zabavni sadržaj poput INmusica. Konačno su nam priznali i da ispunjavamo svrhu javne potrebe u kulturi, od ove godine i Ministarstva kulture.