Volim ujutro popiti šampanjac odj evena samo u bundu na golo tijelo, tamaniti kamenice prije nastupa i otići u crkvu kada propovijeda moj brat
Redateljica Sophie Fiennes 12 je godina živjela s kraljicom noći i snimala film o njoj MOJE DJETINJSTVO VRTJELO SE OKO BIBLIJE I BATINA OD MAJČINA MOMKA. I ZA NAJMANJI DJEČJI NEPOSLUH NEMILOSRDNO ME TUKAO
Uvijek govorim – ako me želiš razumjeti, onda dođi na Jamajku. Tek tada će ti biti jasno koliko su naše žene snažne – kratko i jasno poručila je Grace Jones, glazbenica i glumica podrijetlom s Jamajke, androgeni model i ikona stila, party animal i gay boginja, na promociji dokumentarca o svom životu “Bloodlight and Bami” u New Yorku. U nazivu se kriju dvije riječi poznate stanovnicima Jamajke: bloodlight je termin koji koriste tamošnji glazbenici za crveno svjetlo koje signalizira da se snima u studiju, a bami je vrsta kruha, koju je Grace posebno voljela kao malena. Život glazbene zvijezde proteklih 12 godina snimala je britanska redateljica Sophie Fiennes, sestra proslavljenih glumaca Ralpha i Josepha, koja se pridružila pjevačici nakon projekcije dokumentarca popraćene ovacijama publike. – Odrastala sam na glazbi Grace Jones i kao većina mojih vršnjaka bila fascinirana njezinom pojavom i glazbom. Često sam se pitala – kakva je to žena, što se krije iza njezine karizme. I prilika da to otkrijem pružila mi se prilikom našeg prvog susreta 2002. u Los Angelesu na prikazivanju mog dokumentarca o njezinom bratu, svećeniku Noelu Jonesu. Nakon projekcije mi je rekla: “Volim miris tvog filma.” U to je vrijeme pripremala materijal za svoj album “Hurricane”, prvi koji planira objaviti nakon 20 godina, i pozvala me da je snimim u studiju. Tako je počela naša kreativna avantura na kojoj sam provela 12 godina u Graceinoj pratnji: snimala sam je na obiteljskom okupljanju u Kingstonu, a tri tjedna putovali smo Jamajkom u unajmljenom minibusu, gledale zalaske sunca, kupale se, družile s njezinom obitelji i pile crno vino, koje Grace zove “Kristova krv” – rekla je 51-godišnja Sophie Fiennes, za kojom su dokumentarci o umjetniku Anselmu Kieferu i čak dva o slovenskom filozofu Slavoju Žižeku.
Crno vino zove “Kristova krv”
U dokumentarcu je Grace Jones prikazala kao avangardnu pop-legendu, trendsetericu kojoj se klanjaju glazbene zvijezde od Madonne, Beyonce do Lady Gage, osobu nepresušne energije i ikonu stila koju obožavaju desetljećima razne generacije. Tijekom dva i pol sata, koliko traje dokumentarac, Grace se prikazuje na nastupima od Dublina do New Yorka, kako odjevena samo u bundu na golo tijelo pije šampanjac za doručak i jede jaja, kako se preko telefona svađa s dugogodišnjim suradnicima Slyem i Robbiejem koji nisu došli u studio, kako iza pozornice tamani kamenice, kako se sama šminka za nastup, kako s majkom ide u crkvu na Jamajci gdje propovijed drži njezin brat, kako u rukama drži unučicu Athenu, kako razgovara s vozačem u Parizu na tečnom francuskom, kako se nalazi sa svojom velikom ljubavi i ocem sina jedinca, umjetnikom i dizajnerom Jean-Paulom Goudeom u Parizu, kako partija u nju-
jorškom noćnom klubu… No, ono što najviše oduševljava je njezin kontraalt, umjetnički nastupi na kojima nosi šešire ili maske čuvenog britanskog klobučara Philipa Treacyja i umijeće da u sedmom desetljeću života pleše, pjeva i vrti hula-hop bez prestanka. Za takvu energičnost i vitalnost, kako je otkrila u razgovoru nakon premijere, zaslužni su dobri geni. – Kreativnost sam naslijedila od mame, a religijsku disciplinu od tate. Moja mama Marjorie Jones, koja je nedavno preminula, bila je modno osviještena, nosila je vrlo lijepu odjeću i bila je vitka, visoka i gracilna baš poput supermodela. Dosta odjeće u mladosti mi je sašila, a još uvijek čuvam neke njezine krojeve iz pedesetih s kreacijama Givenchyja i Yvesa Saint Laurenta. Nije bila samo u modi, nego je bila i sportašica, što je zapravo normalno za nas iz Jamajke. I ja sam trenirala i košarku i atletiku i bila vrlo dobra u tim sportovima. Njezin je otac, koji je bio pijanist, na turnejama pratio Nat King Colea, tako da mislim da sam od djeda naslijedila smisao za glazbu. Otac je, pak, za mene bio vrlo misteriozan lik u mom djetinjstvu, pogotovo jer su se moji roditelji odselili u New York kad sam bila malena, a ja sam ostala s bakom i djedom u Jamajci – ispričala je glazbenica, rođena 19. svibnja 1948. u Spanish Townu u Jamajci, kao treće dijete (od ukupno sedam) Marjorie (djevojački Williams) i Roberta W. Jonesa, lokalnog političara i propovjednika Apostolske crkve. Kad su se njezini preselili u SAD, Gracein otac radio je kao poljoprivredni radnik, a neuspjeli pokušaj samoubojstva (“pokušao se kao Ana Karenjina baciti na tračnice u podzemnoj željeznici” – rekla je pjevačica) inspirirao ga je da postane ministrant pentekostalnog pokreta, odnosno da propovijeda izravno Božju riječ i veliča Duh Božji. O njegovoj djeci brinula se suprugina majka i njezin novi suprug Peart, a Grace se sjeća iz djetinjstva da je svake noći morala čitati Bibliju, moliti se i sudjelovati redovito u ckrvenim obredima. – Moje djetinjstvo vrtjelo se oko Biblije i batina od Pearta. Za svaki, čak i najmanji dječji neposluh, tukao nas je nemilosrdno. To iskustvo formiralo me kao osobu, utjecalo na moje životne odabire, muškarce u koje ću se zaljubiti… ta neka surova disciplina, vojna poslušnost, makar sam uvijek bila buntovna i svoja – progovorila je o teškim trenucima djetinjstva, a sve o svom životu otkrila je 2015. u autobiografiji ironičnog naziva “Nikada neću napisati svoje memoare.”
Radila kao go-go plesačica
Njezino buntovništvo najviše je došlo do izražaja kada se nakon osnovne škole s 13 godina doselila roditeljima u Sjedinjene Američke Države: protivila se njihovim krutim religijskim pravilima, počela se napadno šminkati i odijevati, piti alkohol i posjećivati gay klubove s bratom. Visoku, vitku i tamnoputu, baš poput neukrotive crne pantere, učitelj drame uspio ju je nagovoriti da im se pridruži na ljetnoj turneji u Philadelphiji. – Odlučila sam ostati u Philadelphiji, uživati u noćnom životu, upoznavati nove ljude, a radila sam kao go-go plesačica. Svi su tada bili hipiji i uzimali LSD i druge droge, a to mi je iskustvo omogućilo da se emotivno i mentalno razvijem – otkrila je Grace. Kada je prerasla Philadelphiju, preselila se u New York i s 18 godina potpisala ugovor s modnom agencijom Wilhelmina. Tada je za crne modele bilo još uvijek teško raditi na američkom tržištu, pa se uputila preko oceana i 1970. stigla u Pariz. Njezine cimerice iz tih dana bile su Jerry Hall, teksaška manekenka i bivša supruga Micka Jaggera, te glumica Jessica Lange, a na modnoj sceni izazvala je bum. Prvi su je za modne revije angažiralli Yves Saint Laurent, Claude Montana i Kenzo Takada, postala je ambasadorica modnom dizajneru Azzedineu Alaiaji, bila muza dizajnerima Isseyu Miyakeu i Thierryju Mugleru, njezin se lik pojavio na naslovnicama modnih magazina kao što su Vogue i Elle, a snimali su je naslavniiji fotografi: Helmut Newton, Guy Bourdin i Hans Feurer. U ludim noćnim izlascima družila se s dizajnerima Giorgijem Armanijem i Karlom Lagerfeldom i tulumarila do zore, a onda je 1977. u njezin život ušao muškarac u kojeg se ludo zaljubila – umjetnik, stilist i grafički dizajner Jean-Paul Goude. – Žalim za vrlo malo trenutaka u životu, a jedan od njih je kada sam odbila ulogu u “Blade Runneru”. Tada sam bila jako zaljubljena u Jean-Paula, nismo se odvajali jedno od drugog, rođen je tada i naš sin Paolo, a mi smo živjeli kao pravi avangardni umjetnici, začahureni u svom svijetu sa svojim pravilima i s otporom prema svemu drugome. Tako mi je on i sugerirao da ne moram prihvatiti ulogu u tom Scottovu filmu. Ipak, nakon što sam pročitala scenarij kopkala me uloga, pa sam ipak nazvala Ridleya Scotta i rekla da sam zainteresirana. No, on je već našao drugu glumicu i više me nikad nije nazvao da mi ponudi da budem u njegovu filmu, makar smo ostali dobri. Čak je bio kod mene na večeri u Londonu kad sam snimala Jamesa Bonda i moja mama skuhala je rižu i piletinu – govori Grace Jones, koja je potkraj sedamdesetih počela glazbenu karijeru pod etiketom kuće Island Records. Na njezinu prvom albumu “Portfolio”, snimanom u Philadelphiji, nalazi se obrada pjesme “La Vie en rose” od Edith Piaf, kao i prvi klupski hit “I Need a Man”. Njezin čovjek, naime, Jean-Paul Goude s kojim je ostala do sredine osamdesetih, zaslužan je što je od nje stvorio glazbenu i modnu ikonu: osmislio joj je androgeni styling, dizajnirao joj je naslovnice albuma, uređivao spotove i koreografirao nastupe. Tako ju je za naslovnicu albuma “Nightclubbing” Goude nacrtao kao muškarca u Armanijevu odijelu, s cigaretom u ustima i sa strogo ošišanom vojničkom frizurom. – Ne vjerujem u brak zato što ne vjerujem ni u rastavu. Da sam bila udata, sigurno bih se dosad rastala sedam-osam puta. Nikada nisam tražila nešto u vezi, nije mi trebao sponzor jer sam imala samu sebe. Ja sam sama sebi sponzor: imam vrlo razvijenu mušku crtu koju sam razvila da zaštitim onu nježniju, žensku. Ako želim dijamantnu ogrlicu, otići ću i kupiti je. Neću čekati da mi je daruje neki muškarac – odlučna je bila glazbenica. No ipak je pokleknula kada se 1996. udala za bivšeg tjelohranitelja Atilu Altaunbaya, no taj brak nije potrajao. Prethodno je bila u vezi sa švedskim glumcem, također svojim bivšim tjelohraniteljem Dolphom Lundgrenom kojeg je ubacila u film o Jamesu Bondu, a ljubovala je i s još jednim Šveđaninom – glumcem Svenom-Oleom Thorsenom. Usporedo s glazbenom karijerom osamdesetih i velikim uspjehom albuma “Slave To The Rhythm”, Grace je počela i glumiti: prva uloga bila je amazonske ratnice Zule u “Conanu” 1984., potom negativke May Day u “Pogled na ubojstvo”, u 14. filmu o tajnom agentu Jamesu Bondu, 1986. glumila je Katrinu, krvožednu egipatsku vampiricu u horor-komediji “Vamp” i naposljetku se devedesetih pojavila uz Eddieja Murphyja u “Bumerangu”. Tijekom ludog doba noćnog života osamdesetih u New Yorku, partijanja u Studiju 54 i Tvornici, Grace je bila dio svite pop-umjetnika Andyja Warhola, a prijateljevala je sa Jean-Michelom Basquiatom i Keithom Haringom, koji ju je obojio od glave do pete, što je zabilježio fotograf Robert Mapplethorpe. – Keith je doista bio sladak, neopterećen slavom i simpatičan. Sjećam se kad smo naletjeli jedno na drugo u Švicarskoj, s mojim je sinom crtao na papiru cijelo poslijepodne, a žalim što sam zametnula negdje te crteže. Šteta što je Basquiat, vrlo pristojan dečko koji se nikada nije upuštao u afere i seksualne orgije, umro tako mlad – prisjeća se nekadašnja kraljica noćne scene i priznaje da više ne tulumari toliko, i to samo zato što – nema s kim.
Što više u Jamajci
Iako je mnogi obožavaju i simbol im je slobode i neukrotivosti, čak sama za sebe kaže da je “žena ratnik koja voli nadahnuti neustrašivost i ratnički duh kod drugih dama”, Grace je često bila upletena u skandale zbog svoje nepredvidljive naravi i temperamenta. Tako se još prepričava njezino agresivno ponašanje osamdesetih kada je u prijenosu uživo ošamarila voditelja Russella Hartyja jer joj “nije pridavao dovoljno pažnje kao drugim gostima u studiju”. Ili kada je devedesetih otkrila grudi tijekom nastupa u Disney Worldu, zbog čega joj je zabranjen ulazak u taj zabavni park. – Možda sam malo nagla, ali sam fer. Uvijek te upozorim. Nikada ne napadam bez upozorenja. Nije lako biti umjetnik ni izvođač. Sam si na toj pozornici i prepušten sam sebi. To je vrlo samotno mjesto, ali s druge strane nema ničega ljepšeg – zaključila je Grace Jones, koja planira otvoriti zakladu u majčinu čast gdje bi mladi učili svirati i kreirati. I što više dana provoditi u rodnoj Jamajci, s obitelji, sinom i unukom, uživajući u zalascima sunca, crnom vinu i plivanju.