DA PARKU ENVERA ČOLAKOVIĆA, ALI ZAŠTO NE I DRAGE BRITVIĆA?

Ime Envera Čolakovića ovih je dana uzburkalo zagrebačke političke i literarne krugove. Inicijativa da Čolakovićevo ime dobije jedan park (ili bolje rečeno parkić) uz Martićevu ulicu u Zagrebu naišla je na žestoke kritike intelektualaca lijeve provenijencije jer da je tu riječ o čovjeku koji je krajem Drugog svjetskog rata bio kulturni ataše Nezavisne Države Hrvatske u Mađarskoj. Etiketa ustaše javno je zalijepljena na pleća u Hrvatskoj ne baš odveć poznatog pisca i oni koji su je zalijepili valjda su mislili da su time pogodili u sridu. Ali ne lezi, vraže. Napad na odavno mrtvog Čolakovića (umro je 1976. u Zagrebu) izazvao je daljnje polemike pa su neki zaključili da i nije najvažnije je li Čolaković ustaša ili ne, nego je li kvalitetan ili nekvalitetan pisac. A oni su, eto, ekspresno zaključili da kvalitetan pisac nije pa da onda ne zaslužuje javni spomen u središtu Zagreba. Na žalost digniteta rasprava o javnim osobnostima iz hrvatskog kulturnog života, treba reći da se ime jednog književnika nije smjelo tako olako opanjkavati bez dubljeg uvida u njegovo djelo i život. A što to o Enveru Čolakoviću zbori recentna struka? Akademik Dubravko Jelčić u svojoj Povijesti hrvatske književnosti piše da njegov najpoznatiji roman “Legenda o Ali-paši” i jezikom i strukturom ulazi u red najbolje hrvatske proze iz Bosne i o Bosni. Jelčić ističe da je riječ o maštovitom i egzotičnom, andrićevski smirenom i mudro jednostavnom književnom djelu. A kako Čolakovića ocjenjuje Hrvatska književna enciklopedija čiji je glavni urednik Velimir Visković, a izdavač Leksikografski zavod Miroslava Krleže, koji je, uostalom, itekako mnogo znao o Čolakoviću? U tekstu pristojne veličine uopće se ne spominje Čolakovićeva diplomatska endehazijska epizoda, ali se priznaje da je tu riječ o dugo zapostavljanom autoru koji se tek nakon devedesetih godina prošlog stoljeća ponovno proučava i revalorizira, i to ponajprije zaslugom bošnjačke nacionalne zajednice. Isto tako se navodi da njegov roman “Legenda o Ali-paši” prema mišljenju suvremene bosansko-hercegovačke kritike pripada najboljim proznim djelima bošnjačke provenijencije i tematike. Iz ova dva mišljenja lako je zaključiti da je Enver Čolaković kvalitetan književnik, a kako je životno itekako vezan za Zagreb, ima logike da mu se Zagreb oduži i nekim javnim priznanjem, iako ono dolazi više od četrdeset godina od piščeve smrti. Ne bi, doduše, bilo dobro da je Čolakovića u javnu orbitu sada lansirala ne njegova književna kvaliteta, nego politička kukavičja jaja kojima se iz dana u dan u lice udara sada već prilično grogirani Milan Bandić. Nije dobro da Zagreb ne uvede reda u odavanje počasti svojim velikanima s područja kulture. Dakle, neka park Enveru Čolakoviću. Ali zašto se zaboravilo na jednog Dragu Britvića? Zar Britvić ima krivu provenijenciju?