Ribić svakim intervjuom potakne novi egzodus
Vilim Ribić najdalje je od sindikalnih drugova otišao u mržnji koju izbacuje prema poduzetnicima, koji su mu valjda krivi što još bolje nije zarađivao kao sindikalni vođa i što nije izgradio još skuplje sindikalne dvore. I onda on takav godinama žari i pa
Nevjerojatna je erupcija oduševljenja nastala kod mnogih kad se pronijela vijest da se Vilim Ribić povlači s mjesta predsjednik Velikog vijeća Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja. Iako je on to oduševljenje pokušao otupiti najavom da još ostaje u sindikalnim vodama na čelu Matice hrvatskih sindikata. Ali i to će brzo proći pa će valjda Ribić konačno u anale prošlosti! I bilo je krajnje vrijeme! Zašto erupcija oduševljenja, zašto krajnje vrijeme? Znate li tko je debelo odgovoran za situaciju u kojoj se danas nalazi Hrvatska, hrvatsko društvo, gospodarstvo? Dakako da su krivi političari, stranke koje biramo posljednja gotovo tri desetljeća, da su krive promašene politike koje su se vodile i danas se vode… Ali debelu krivicu i odgovornost za sve promašaje snose i sindikalni vođe kao što je Ribić, koji je godinama žario i palio među sindikatima, koji je bio jedan od najgrlatijih sindikalista koji su se nametnuli kao parapolitičke organizacije, koji su s politikom i vladajućima sklapali sporazume i ugovore koji su nas samo unazađivali, koji su vladajuće ucjenjivali, pritiskali zahtjevima koji su često bili izvan svake pameti, a vladajući su popuštanjem sindikatima kupovali socijalni mir, birače, nove izbore, kupovali svoje vrijeme, ada nakraj u ništa nisu postigli. Jeste li u Hrvatskoj ikad čuli da se neki sindikat borio za radnike u privatnom sektoru, da je prijetio štrajkom, da se masovno izlazilo na ulice… Nikad! Svi se sindikatlije, čast iznimkama, vrte samo oko javnog sektora i oko proračuna. Briga njih za privatnike. Glavni je posao grabež iz proračuna. Ribić je sam ponovno pokazao svoju krajnju mržnju prema privatnom sektoru, i to ne prvi put, u razgovoru za Večernjak ovih dana, kad je naglasio i ovo: “Postoji samo egoizam poduzetnika da se smanje porezi i postoji njihova primitivna ideologija da je za sve kriva država, koja je, po njihovu mišljenju, uvijek prevelika.” Ovo dovoljno govori o totalnoj Ribićevoj zaslijepljenosti, kao i njegovih sindikalnih drugova poput Severa i Novosela. Ali Ribić je najdalje od njih otišao u mržnji koju izbacuje prema poduzetnicima, koji su mu valjda krivi što još bolje nije zarađivao kao sindikalni vođa i što nije izgradio još skuplje sindikalne dvore. I onda on takav godinama žari i pali politikom i javnom scenom. Jasna je stvar da će Ribić braniti svoje članstvo, odnosno u prvom redu braniti sebe. Ali uspoređivati stanje u javnom sektoru, u kojemu za vrijeme dugogodišnje krize nije bilo otkaza nego samo malo umanjenje plaća, sa stanjem u privatnom sektoru, u kojemu su izgubljeni deseci tisuća radnih mjesta, to može samo netko zločest kao Ribić, kojemu kao sindikatliji nije smetalo da leti poslovnom klasom ili da se kočoperi skupim odjevnim markama. To je valjda znak prepoznavanja uspješnog sindikatlije. Ribić je 28 godina prelijevao iz šupljeg u prazno, kao i politika. Ribić je jedan od motivatora mladima da bježe iz zemlje. Svaki Ribićev intervju samo dodatno potakne egzodus iz zemlje. On krajnje bezobrazno u jednom drugom razgovoru kaže: “Svi ti koji kritiziraju sindikate, to je ta vrsta jedne tendenciozne kritike koja ide iz redova mrzitelja države, javne potrošnje, sindikata, organiziranog rada. To je takva ideologija.” Zamislite, ne smije se biti mrzitelj javne potrošnje! Sindikatlija se poistovjećuje s državom! Znači, svi smo mi bolesni ideolozi koji tražimo manju, jeftiniju i efikasniju državu, koji tražimo reformu javnog sektora, koji upiremo na činjenici da se ni danas još ne govori kako smanjiti rashodovnu stranu proračuna, nego se samo vodi briga o njegovu što boljem punjenju. I svi smo mi takvi bolesni ideolozi, egoistični, primitivni, a Ribić i ekipa sindikatlija su valjda od samog dragog Boga poslani da nas prosvijetle! To što sve vanjske institucije upozoravaju na neodrživu golemu hrvatsku javnu upravu, na neodrživ porezni sustav koji hrani takvu golemu i neučinkovitu javnu upravu, koja samo dodatno još buja, to što na sve ovo ozbiljno već dugo upozoravaju svi ozbiljni ljudi, od ekonomista do poslodavaca, pa i ponekih političara, to Ribiću ništa ne vrijedi. A i zašto bi mu vrijedilo kad je 28 godina imao zajamčenu plaću koja sigurno nije prosječna!? Trebao bi Ribić otvoriti firmu, prebaciti se u poduzetnike pa da vidimo kako bismo dugo gledali i slušali njegov dosadašnji film? Vrlo brzo slušali bismo novu ploču, bez pljuvanja po poduzetništvu kakvo dosad imamo od njega.