Što je ostalo od europskih nuklearki
Dok Francuska sanira sektor, Nijemci nude poslovne modele
Iako se nuklearna energija dugo vremena smatrala svetim gralom energetike, nesreće u elektranama u Černobilu, danas već davne 1986., i ona Fukushimi iz 2011., okrenule su javnost protiv ove tehnologije. Mnoge ekološki osviještene, a uz to i turističke zemlje, poput Francuske, Belgije, Švedske, Kanade i Švicarske, i dalje temelje svoju energetiku na nuklearkama, dok neke, prije svega Njemačka, odustaju od primjene ove tehnologije. Trenutačno se razvija više nuklearnih energetskih projekta, no oni su uglavnom vezani uz zemlje u kojima javnost ne igra neku ozbiljniju ulogu u političkom odlučivanju. Iako na Zapadu nije bilo ozbiljnijih nuklearnih havarija, upravo je odluka Njemačke iz 2011. da zatvori svih svojih 17 nuklearki do 2022. uvela pomutnju u europsku energetiku. Naime, EU je, uz Rusiju i SAD, glavni civilni nuklearni igrač u svijetu te se posljednjih godina događa veliko preslagivanje tvrtki iz tog sektora. Areva je najveća francuska kompanija u segmentu gradnje nuklearnih reaktora kojoj posljednjih godina ne cvjetaju ruže. Sredinom prošle godine objavljeno je da su japanski industrijski konglomerat Mitsubishi i francuska tvrtka za inženjerske usluge Asystem kupili od francuskog EDF-a udjele u proizvođaču nuklearnih reaktora New NP, a koji je prije krize pripadao Arevi. Lani je i službeni Pariz obavijestio EU o planu restrukturiranja Areve, uključujući isplatu prethodno odobrenih 4,5 milijardi eura iz državne blagajne. Francuska smatra nuklearnu energiju ključnom privrednom granom, što objašnjava i sudjelovanje vlade u pregovorima o restrukturiranju tog sektora. Njemačke tvrtke pak muku muče s troškovima gašenja nuklearki i njihova zbrinjavanja jer tamošnji glavni igrači, E.ON, RWE i EnBW, moraju do 2022. godine u državni fond za skladištenje nuklearnog otpada uplatiti ukupno 23,5 milijardi eura, što predstavlja veliki financijski teret njihovu održivu poslovanju. Jedan od načina opstanka je i udruživanje te je tako nedavno objavljeno da su E.ON i RWE postigli sporazum o udruživanju snaga i razmjeni imovine, a što bi im trebalo omogućiti da se odmaknu od sve neprofitabilnijih fosilnih izvora i nuklearne energije te stvore najveću energetsku tvrtku u Europi. Ako plan zaživi, nakon složene transakcije teške oko 60 milijardi eura, E.ON bi trebao postati najveći europski operator elektroenergetskih mreža i maloprodaje, dok će RWE biti 2. najveći proizvođač zelene energije. Operacionalizacija ove transakcije ne očekuje se prije 2020. novoinstalirane snage svih elektroenergetskih postrojenja u Sjedinjenim Državama u prva dva mjeseca 2018. godine otpada na vjetroelektrane i sunčana elektrane. Kada se promatra ukupna instalirana snaga, obnovljivi izvori čine 20,4 posto snage svih američkih elektroenergetskih postrojenja, od čega polovica otpada na vjetroelektrane i sunčane elektrane, čiji je udio u ukupno instaliranim kapacitetima veći od nuklearki i hidroelektrana.