Verunica: Kad nekog privodim, ne koristim svoje boksačko znanje
Strah me da nekog ozbiljno ne ozlijedim pa se koristim standardnim sredstvima prisile
Premda se borbama bavi već 14 godina, šira sportska javnost Antu Verunicu (28) upoznala je tek kroz nastup za Hrvatske vitezove u WSB-u što je ostavio srce u ringu i pobijedio favoriziranog Talijana Vianella, osim na bodovne suce, Verunica je ostavio snažan dojam i na bivšeg europskog teškaškog prvaka Željka Mavrovića, kojem je žao što se Ante čistom boksu nije posvetio puno prije: – Počeo sam 2004. s kikboksom u kojem sam bio juniorski svjetski i europski prvak. Izašao sam jednom na juniorsko prvenstvo države u boksu, a potom sam išao i na Europsko prvenstvo, ali već me u 1. kolu dopao kasniji prvak Rus. Tada sam se još više primio kikboksa jer je to tada bilo popularno, a i trener me usmjeravao pa sam kao senior dvaput bio treći na svijetu te jednom drugi u Europi i kao takav sam zavrijedio kategorizaciju HOO-a.
Boks za bolji kućni proračun
S obzirom na to da se od kikboksa u Hrvatskoj živjeti ne može, Ante se ponovo počeo baviti boksom, ali profesionalno pa je u devet borbi zabilježio tri pobjede i jedan remi. – Meni je sportska torba stalno spremna. Ne gradim karijeru, već se idem boriti. Pristajao sam na aranžmane u kojima bi me zvali 15 dana prije borbe pa je tako bilo i s visokorangiranim britanskim teškašem Dillianom Whyteom, čovjekom koji je izgubio samo od Joshue. Sve to bio je džeparac kojim je popunjavao kućni proračun koji se oslanja na njegov posao u interventnoj policiji. – Iako i supruga radi, i to u struci, a ona je magistar geodezije i geoinformatike, danas je u Hrvatskoj teško dobro živjeti od plaće pa dobro dođe ovakva popuna. No kod mene je ipak jače to uzbuđenje koje se javlja prije borbe, a taj osjećaj kada ti sudac nakon borbe digne ruku, to nikakav novac ne može platiti. Šteta je samo što sustav za sportaše poput mene nema sluha pa ja za svaki svoj nastup moram uzeti godišnji odmor umjesto da se na moje nastupe gleda kao na promociju hrvatske policije. A u ovom poslu je tako da ti nakon jedne noćne smjene trebaju dva-tri dana da tjelesno dođeš k sebi, a nakon pet dana zakači te opet noćna smjena što je bioritam suprotan sportskom. Gospođi Verunici nije lako jer ne samo da strahuje zbog suprugove opasne profesije (interventni policajac) nego i zbog njegova hobija, a to su kikboks i boks. – Tako nekako, no ona je birala. No razmišljam ja o tome, o zdravlju, pa nisam siguran da bih volio da se moj devetomjesečni Matej bavi boksom. Bio bih sretniji kada bi trenirao tenis ili nešto slično. Dok su moji vršnjaci po kafićima, ja sam već 14 godina svaki dan u dvorani. Onaj dan kada zbog posla ne stignem trenirati znam i u 23 sata navečer obući šuškavac i otići na trčanje. Sport je svojevrsna droga i tijelo treba onaj dobar osjećaj poslije treninga. Onaj tren kada uđem u dvoranu ja na sve zaboravim, a kada se nakon treninga istuširam, druga sam osoba. Ja se kroz boks rješavam stresa koji ide uz moj posao policajca.
Strah me udariti čovjeka
Je li i u njegovu slučaju sport bio taj koji ga udaljio od zova ulice? – Ja nikad nisam imao problema s ulicom. Čak se nikad izvan uniforme nisam potukao, osim u ringu. Nije me to privlačilo. Koliko mu (kik)boksačke vještine pomažu u poslu koji svakodnevno radi? – Pomaže mi kod tjelesnih provjera koje s lakoćom položim. Ako je norma na 2400 metara 9 minuta i 15 sekundi, ja to istrčim za 8:50, a da me netko brži “vuče”, bio bih i brži. Što se pak tiče intervencija, mene je strah čovjeka kojeg privodim udariti nogom ili rukom jer bih ga mogao ozlijediti i tako si priskrbiti probleme na poslu. Ti kao policajac ne smiješ se dovesti u situaciju da te netko isprovocira. Štoviše, ti moraš biti i psiholog, odgajatelj i pravnik pa zato koristim samo dozvoljena sredstva prisile, odnosno zahvate privođenja.
TRENING JE ISPUŠNI VENTIL Boksačkim treningom najbolje se lišavam stresa koji ide uz moj posao interventnog policajca ANTE VERUNICA o svojoj ovisnosti o treninzima Gospođa Verunica ne strahuje samo zbog muževa posla nego i zbog njegova hobija