Čišćenje posljednje enklave džihadista
U slučaju Idliba postoji opasnost od izravnog sukoba Sirije i Turske
Ako se ne postigne dogovor, milijuni ljudi mogli bi krenuti prema Turskoj što će zasigurno ponovo otvoriti balkansku rutu prema EU Hassan Haidar Diab Nakon čišćenja Istočne Gute i palestinskog logora Yarmuk u predgrađu Damaska od džihadističkih skupina te postignutog dogovora s njihovim vođom o povlačenju islamističkih boraca iz naselja u provinciji Homs i Hama te predaji teškog i srednjeg oružja sirijskoj vojsci nakon čega moraju otići u pravcu Idliba i Jarablusa u roku od tri dana, sirijski predsjednik Bashar al-Assad sa svojim saveznicima Rusijom i Iranom najavio je ofenzivu na posljednje uporište džihadista u provinciji Idlib.
Humanitarna katastrofa
Ta operacija mogla bi izazvati veliki val izbjeglica prema Turskoj i pravu humanitarnu katastrofu s obzirom na to da u provinciji Idlib, koja je 2010. godine imala oko 160 tisuća stanovnika, danas ima gotovo 3 milijuna stanovnika među kojima između 100 do 150 tisuća džihadista. Da je sve izvjesnije da je Idlib sljedeća zona sirijske katastrofe, dokazuje i upozorenje Jana Egelanda, šefa UN-ove humanitarne radne skupine za Siriju, kako je Idlib kao “jedno ogromno područje raseljavanja”. “Sve moje snage trenutačno i u sljedećim tjednima bit će posvećene sprečavanju nove humanitarne katastrofe. Ne možete imati rat usred najvećeg skupa izbjegličkih kampova i raseljenih ljudi u svijetu”, naglasio je Egeland pozvavši međunarodnu zajednicu da nađe kompromis i spriječi sukob u provinciji Idlib. Isto tako,
I u samom Idlibu vode se borbe za prevlast između stranih boraca i domaćih džihadista
i specijalni izaslanik UN-a za Siriju Stafan de Mistura uputio je apel Rusiji, Iranu i Assadu te Turskoj, Saudijskoj Arabiji i Kataru, koji imaju utjecaj na džihadiste, da pokušaju naći rješenje te kako je ovo “prilika da se postigne da Idlib ne postane novi Alep, nova Istočna Guta, jer su dimenzije potpuno drugačije”. Vojna operacija svakako će biti veliki pritisak ne samo na Tursku već i na sam EU da ponovo aktiviraju balkansku rutu. U uspostavljanju vlasti u Idlibu, jedinoj sirijskoj provinciji u kojoj gotovo da nema vladinih snaga, predsjedniku Basharu al-Assadu mogli bi pomoći duboki lomovi u Al-Qa’idi, ekstremističkoj grupi koja dominira u tom području. Kontrolu na Idlibom Assad je izgubio prije tri godine i zakleo se da će je povratiti, ali očekuje se da to bude krvava i skupa borba. Ekstremističko utočište dobro je utvrđeno i dom je desecima tisuća boraca koji su tu došli iz drugih dijelova Sirije. Također, tu su se, bježeći od borbi u drugim dijelovima zemlje, sklonile i stotine tisuće civila. Osim najave vojne ofenzive na provinciju Idlib Assada i njegovih saveznika, napetosti u toj provinciji već mjesecima rastu zbog borbe za prevlast između ekstremnih stranih boraca lojalnih vođi Al-Qa’ide Aymanu al-Zawahiriju i domaćih džihadista.
Pritisak na Erdoğana
Iran i Rusija već dulje vrijeme pokušavaju uvjeriti turskog predsjednika Erdoğana koji ima svu ovlast nad većinom džihadističkih skupina da predaju oružje i izbjegnu krvoproliće. Hoće li Erdoğan, koji je svjestan da je Turska prva na udaru ne samo velikog migrantskog vala već i džihadističkih skupina koje bi u budućnosti mogle biti potencijalna opasnost Turskoj, uspjeti uvjeriti džihadiste na predaju oružja ili je pred Sirijom još krvavija borba s obzirom na to da je sirijski predsjednik Bashar al-Assad sa saveznicima odlučan u svojoj namjeri oslobađanja Sirije od džihadističkih i terorističkih skupina.