Zbog nogometa je riskirao zdravlje
Tek nakon naslova u Monacu se pročulo za Arsena Wengera
Iako je u Cannu zarađivao 300 funti, dan i noć je gledao snimke, vadio biljepke, bio je posebno posvećen svom nogometnom razvoju
Arsene Wenger (68) najavio je da odlazi ovog ljeta iz Arsenala, čime završavaju njegove 22 godine boravka u tom londonskom klubu. Iako posljednjih sezona nije bilježio uspjehe na kakve je navijače navikao početkom stoljeća, svejedno će zauvijek biti upamćen kao legenda, jedan od najvećih trenera. Naravno, možda Francuz karijeru ne prekine napuštanjem klupe topnika, ali to je nekako teško vjerovati. Njegov je stil graditi, biti strpljiv, uključiti se u svaki aspekt poslovanja i rada kluba, a sad sa 68 godina na plećima iznimno je teško povjerovati da bi imao vremena i mogućnosti po svojim uvjetima izvesti nekakav “labuđi pjev”. I ne treba se upuštati u takvu avanturu, neka radije pod stare dane nađe neku manje stresnu zanimaciju... A nije da ne zna što je stres, čak su mu i liječnici branili da se bavi trenerskim poslom koliko mu je zdravlje patilo zbog enormne količine stresa. Perfekcionist kakav jest, Wenger je po ulasku u trenerski posao s 33 godine konstantno bio bolestan jer nije mogao podnijeti neuspjeh, kritike, nezalaganje nogometaša i nesposobnost da se njegova vizija provede u djelo. Wenger je to kakvog malo tko poznaje.
Rastao se zbog Arsenala
Rođen 22. listopada 1949. u Strasbourgu, Arsene se od najranijih dana susretao s nogometom. Ali, iako u njemu nije uspio kao nogometaš, tvrdoglavost i upornost naslijeđenu od oca Alphonsea, iskoristio je da se ipak prometne u figuru koju će povijest pamtiti. Iako Alphonse nije bio nogometaš, preživio je Istočnu frontu. Kad je Njemačka anektirala pokrajina Alsace-Lorraine, Alphonse je poput ostalih zdravih i sposobnih Francuza završio u njemačkoj vojsci i predodređen je za najgore moguće zadatke, etiketiran doslovno kao topovsko meso. Svejedno, preživio je nehumani tretman, ratno stanje i dočekao trenutak oslobođenja Francuske i vraćanja normalnom životu. Potkraj rata on i Arsèneova majka Louise otvorili su trgovinu s dijelovima za automobile i klasični francuski bistro. Išlo im je više nego dobro pa su djeci mogli priuštiti obrazovanje koje žele, kao i hobije koji su ih zanimali. Zato Wengeru nikad nije nedostajalo podrške u svakom smislu pa je često izražavao najdublju zahvalnost roditeljima za sve što je postigao u životu. Ujedno, izrazio bi često i žaljenje što nije uspio kao nogometaš. A nije da se nije trudio... Već s 14 godina zaigrao je u Duttlenheimu, potom se s ulaskom u seniorski uzrast našao u Mutzigu i igrao niže lige. Nosio je i dres Mulhousea, kao i ASPV Strasbourga, da bi s 29 godina napokon debitirao u prvoj francuskoj ligi – u dresu Strasbourga. Bila je to velika prilika za njega, ispunjenje sna, ali kroz tri sezone skupio je samo 11 nastupa i nije zabio ni pogotka! Shvatio je tad da nogometaš neće biti, ali i da će ostati u nogometu. Kao trener. Nijedan početak nije lak, pa tako ni Wengerov. Kao pomoćnik dolazi 1983. u Cannes, tad drugoligaški klub. Prisno je radio s igračima seniorske momčadi, ali je bio i glavni i odgovorni za omladinski pogon te emotivno proživljavao sve trenutke, zbog kojih je patio od stresa i imao problema sa zdravljem. Zato je bio često na bolovanjima, koja je provodio praćenjem Cannesovih nastupa i nastupa njegovih budućih protivnika, kao i učenjem da se bolje razvije. Uz sve to, nastavio je i svoju ljubav prema Borussiji iz Mönchengladbacha, za koju je navijao od djetinjstva i odlazio na utakmice iako mu je njemački klub bio udaljen 300 kilometara od Strasbourga. Volio je poletnost momčadi tog kluba, kontrolu igre i efikasnost. Već se po tome moglo naslutiti u kojem će smjeru njegova trenerska vizija otići kasnijih dana. Ali, daleko su oni još bili...
Henry najbolji igrač
U Cannesu je tjedno zarađivao 300 funti i teško si mogao priuštiti rad na sebi, ali sve je podredio napretku. – Video, video, video... Cijelo slobodno vrijeme provodio je gledajući nogomet, zaustavljanju snimki, vađenju bilješki. Bio je jako predan i drugačiji, brzo se proširio glas o njemu – prisjeća se Richard Conte, direktor Cannesa iz tog vremena. Zahvaljujući tim kvalitetama, pristupio mu je Nancy pa od 1984. Wenger preuzima taj klub kao prvi trener i time sve počinje. U tom je malom i financijski skromnom klubu odlučio sve okrenuti naglavačke, ali se ponovno vratio stres, a s njim i zdravstveni problemi, koje je ovaj put, poučen iskustvom iz Cannesa, lakše prebolio i ostavio iza sebe. Dobio je potpunu kontrolu nad momčadi, sam je provodio politiku transfera s budžetom koji ima, promijenio je mjesto na kojem se održavaju pripreme, igračima mijenjao pozicije na travnjaku, a čak je angažirao i nutricionista da odredi svakom od igrača prehranu i osigura se da neće jesti ništa prije same utakmice. Na taj je način dvije sezone uspio zadržati nekadašnji klub Michelea Platinija, tad izrazito osupnutog Wengerovom pojavom u ligi. No, kad mu je početkom sezone 1986./1987. Nancy zabranio prelazak u Monaco, kao da se sve okrenulo u njegovoj glavi. Svjestan klauzule u ugovoru o bezbrižnom odlasku iz kluba u slučaju ispadanja iz lige, prestao se truditi. I Nancy je ispao iz lige... A Wenger otišao u Monaco! S tim je bogatim klubom osvojio titulu 1988., uz to i Kup 1991. Vodio je u tom klubu od tog osvajanja kupa velikane poput Klinsmanna, Weaha, Ikpebe, Djorkaeffa, Petita, Thurama... i ostao bez titula te iznenada spakirao kofere. – Financijske malverzacije, namještanje utakmica i loš imidž lige bili su razlog mog odlaska – prisjetio se Wenger trenutaka kad
je iz Monaca otišao u Japan. No, bila je to samo priprema za Arsenal, u koji se zaljubio 1989., “prekinuo” vezu s Borussijom (M) i počeo se sve češće pojavljivati u Londonu. Japan je bio idealan da se odmakne od svega, uči i čeka da nazovu iz Londona da je mjesto slobodno. Dok je te dvije godine čekao, osvojio je s Nagoyom titulu i Kup, a u tome mu je na travnjaku pomogao veliki Gary Lineker, ali i Boro Primorac, kojeg je 1995. angažirao i uvrstio u svoj stručni stožer. Od poznatijih je nogometaša u Japanu vodio i Dragana Stojkovića, ali svima njima to je bila ili usputna ili posljednja stanica u karijere. Arsenal je preuzeo u ljeto 1996. i napokon bio bez stresa, talentirana momčad koja ga je dočekala prihvatila je sve što se sugeriralo. Zato je 1998. stigla prva titula, a u sezoni 2003./2004. i titula bez izgubljenog susreta. No, to se sve zna... Kao i što se zna da je posljednjih deset i više godina pedantni Arsène pogubljen, nije uspio posve shvatiti moderni nogomet, nije se prilagodio. Frustriralo ga je to i, zbog okupiranosti Arsenalom, 2015. ostavlja ga supruga Annie Brosterhous. No, to je samo bio konačni rasplet. Uvod su bile loše procjene pri dovođenju nogometaša, pa je tako propustio dovesti Cristiana Ronalda, Zlatana Ibrahimovića, Ronaldinha, Lea Messija, Didiera Drogbu, Luisa Suareza, Paula Pogbu, mladog Petra Cecha, Claudea Makelelea... Zaplet je bila njegova tvrdoglavost da promijeni način treninga i igru, zbog čega su ozljede postale konstanta, kao i porazi jer bi ga suparnici lako pročitali. Kulminacija konačnog kraha zbila se gubitkom autoriteta, potvrđenog uoči odlaska Alexisa Sancheza i pri zadržavanju Mesuta Özila. Nitko prije mu nije uspio postavljati uvjete. Katastrofalna prošla sezona, popraćena još gorom aktualnom i spomenuti razvod, konačni su rasplet. Wenger odlazi kao jedan od najutejecajnijih trenera u posljednja dva desetljeća. Francuz, čiji se nogomet mora voljeti.