Tko i po kojem zakonu može zabraniti isticanje simbola Republike Hrvatske?

Često putujem na relaciji Slavonski Brod – Zagreb. Zaista se divim kako je naša industrija (Končar) izgradila prekrasne vlakove koji prometuju na toj relaciji (izuzev neudobnih sjedala) zaista im se nema što prigovoriti, a neki čak imaju i wi-fi internet. Osoblje je za svaku pohvalu veoma uljudno i na usluzi! No, ovi krasni vlakovi ni po čemu se ne mogu prepoznati kao hrvatski! Logotip ni po čemu ne pokazuje da ti vlakovi pripadaju Republici Hrvatskoj! Reći će te pa tamo piše HŽPP. Da, u pravu ste no uz malo truda mogu to protumačiti tko zna kako. Ona “žvrljotina” od crvene, svijetlo i tamno plave crte (po meni baš ništa) ne znači. Na svakom vagonu u bivšoj državi nalazio se natpis JŽ, a na lokomotivama natpis “Jugoslovenske željeznice” i grb bivše države promjera otprilike 50 centimetara. Pitam – zašto se mi u svojoj domovini stidimo, ili možda bojimo, istaknuti simbole te države za koju su se borili njeni domoljubi svih nacija koje u njoj žive. (Mislim da zaista ne postoji nijedna manjina iz koje baš nijedna osoba nije uzela oružje i stala u obranu ove države). Dakle, nigdje u tim vlakovima nema simbola Republike Hrvatske! Tu ružnu sliku su pokušali bar malo ispraviti neki iskreni domoljubi – kondukteri tako da su na svojim reverima imali malene značkice – hrvatske trobojnice i to me zaista obradovalo ali nažalost ne zadugo! Neki dan sam na putovanju primijetio da toga više nema. Upitao sam jednog konduktera što se dogodilo, a on mi je s iskrenom tugom odgovorio: “Zabranjeno nam je to nositi”. Pitao sam kako je to moguće. Odgovorio je da su se neki putnici iz Siska žalili upravi HŽ-a zbog toga. Pitam – tko je taj i po kojem zakonu može zabraniti isticanje simbola ove krvlju plaćene države! Kakav smo mi to narod? Zar nemamo nimalo časti i ponosa? Zar je tisuće mladih života uništeno nizašto?