Mit o životnom putu ustaškog emigranta ispričan fotografijom
Domagoj Burilović kroji priču o osobi fragmente čijeg je identiteta našao
U sklopu festivala fotografije u Rovinju danas se otvara izložba “Post factum” o gubitku dokumentarnosti i stvaranju vlastitih mitova Svakog prvog vikenda u svibnju Rovinj se pretvara u fotogaleriju. Ova godina nije iznimka, danas počinje 11. po redu Rovinj Photodays, a uz izložbe radova 20 finalista, u Zajednici Talijana grada Rovinja otvara se i izložba “Post Factum” Domagoja Burilovića, prošlogodišnjeg osvajača Grand-prixa festivala. U malom dalmatinskom mjestu ispred jedne kuće pronašao je odbačenu staru kožnatu torbu i u njoj osobne dokumente i pisma čovjeka koji datiraju od 1922. pa sve do njegove nedavne smrti.
Bez stava o karakteru
– Burilović, nalaznik toga blaga, odlučio je predmete fotografirati i posložio ih je na način da pripovijedaju nacionalistički mit o životnom putu jednog domobranskog ili ustaškog emigranta. Pritom su ti artefakti u lošem stanju, ono što vidi gledatelj snimke su ostataka, raspadnuti, rastopljeni predmeti koji su izgubili svoju prvotnu vizualnu i značenjsku poruku i s vremenom postali nešto drugo – kaže Iva Prosoli, kustosica izložbe. Svjestan svoje uloge u prenošenju informacija gledatelju, Burilović naglašava kako su ključan dio njegova rada baš te raznolike moguće asocijacije udaljene od činjenice. Odatle i naziv izložbe. – Zbog identiteta te osobe ne ulazim u detalje niti imenujem mjesto pronalaska torbe ili ime i prezime osobe. Dajem opću priču. Ono što sam uspio iščitati iz dokumenata i što dajem pisma su u kojima doznajem o njegovu bijegu iz zemlje, u kojima mu sestra ili majka pišu da se vrati jer nije tako rigorozno kako on to misli. Tu su članske iskaznice hrvatske ustaške emigracije, ali i kasnija jugoslavenska osobna iskaznica koja otkriva da se u nekom momentu vratio. U biti jako zanimljiva priča u kojoj se ideologija jako dobro iščitava, kao i to kako se reflektira na današnjicu. Kroz rad sam se pokušao ne usredotočiti samo na njegovu priču već i na sebe – kako ja to iščitavam. Na kraju krajeva, imao sam samo djeliće njegova života jer dokumenti su bili u procesu raspadanja pa sam i ja mogao slagati samo vlastite priče iz kojih možda nastaju mitovi – govori o radu Burilović. Izložba se sastoji od 18 fotografija, od lokacija na kojima je sve pronašao pa prema dokumentima i fotografijama koje iz konkretnog prelaze u apstrakciju. Iako puno ime osobe o kojoj gradi priču zna, nije pokušao kontaktirati članove njegove obitelji.
Novi projekt – iseljavanje
– Gledatelj se na izložbi suočava s nečim što predstavlja neku uniformiranu činjenicu. No kako je vrijeme utjecalo na artefakte, oni su djelomično izgubili dokumentarnost i tu se događa ta relacija između činjenice i onoga što mi tumačimo i na čemu gradimo mit nakon što sama činjenica više nije činjenica, već postaje predmet različitih interpretacija – govori 30-godišnji umjetnik pa dodaje: – Prema karakteru te osobe nemam određen stav. Očito je bio na ustaškoj strani jer pridružio se ustaškoj frakciji u Njemačkoj poslije Drugog svjetskog rata, s čime se ne slažem, ali kao objektivni promatrač mogu ga gledati i kao političku žrtvu vremena u kojem je živio. Znam odakle je, znam mu ime, ali ne i kako je završio na toj strani i koje su bile okolnosti u kojima je živio. Domagoju Buriloviću ovo je prvi rad u kojem je koristio fotografiju. Diplomirani je slikar, radio je konceptualne radove i ready-made objekte, a predaje likovnu kulturu u školi u Županji. Trenutačno radi na novom fotografskom projektu koji tematizira Slavoniju i masovno iseljavanje stanovništva. Možda ga vidimo opet 2019. u Rovinju.