Hoće li Janica Kostelić stopirati pretvorbu NK Dinama
Elaborat nije usklađen sa Zakonom o sportu, tvrde u Državnom uredu za sport
U Dinamu na pitanja o privatizaciji jučer nam nisu željeli odgovarati. Dinamo je udruga građana, ali tako se ne ponaša prema javnosti U Maksimirskoj 128 u iščekivanju su novog naslova prvaka, koji je četiri kola prije kraja Prve HNL vrlo izgledan, no u Dinamu su i u iščekivanju početka privatizacije kluba. Doznali smo da je za kupnju kluba zainteresirana jedna kineska grupacija, no na tu temu jučer u klubu nisu željeli razgovarati. Kao što nisu željeli odgovoriti ni na pitanje gdje zapinje s elaboratom koji je nužan za početak procesa privatizacije. Pretvorba Dinama iz udruge građana u sportsko dioničko društvo najavljuje se već dvije godine, no elaborat koji je Dinamo napravio zajedno s poznatom revizorskom kućom Price Waterhouse nikako da bude prihvaćen. Povjerenstvo koje radi u sklopu Središnjeg državnog ureda za sport uvijek mu nalazi neke mane te ga uporno odbija verificirati jer nije usklađen sa Zakonom o sportu. Nova odluka o mogućoj potvrdi elaborata je za dva tjedna, no doznajemo da će biti odbijen, i to zbog novih saznanja koje je Povjerenstvu dostavila udruga “Dinamo, to smo mi”. Među ostalim, povjerenstvu su naznačili da ispita kojoj je to tvrtki iz Malte Dinamo dužan 105 milijuna kuna.
Namjerno ruše cijenu kluba?
U svakom slučaju, do početka privatizacije ima još posla jer, kada se elaborat prihvati, bit će potrebno barem dva mjeseca da proces privatizacije počne. A što bi se to ustvari promijenilo mogućom privatizacijom Dinama? Kupi li klub neki bogati stranac, onda će nakon nekog prijelaznog razdoblja sigurno dovesti svoje ljude u klub, a ovisno o financijskoj moći, slagat će i momčad. Potencijal Dinama sigurno je zanimljiv, no mogući bogati investitor mora biti svjestan da je kult Dinama potpuno urušen, da na utakmice u milijunskom gradu prosječno dolazi 3000 ljudi, da klub ima niti 9000 članova. A i prodaja dresova i klupskih suvenira ide jako slabo s obzirom na potencijal Dinama. Zdravko Mamić omražena je figura među većinom navijačkog puka, već dugo godina žele ga vidjeti na izlaznim stepenicama kluba, no pitanje je i kako bi navijači prihvatili prelazak svetinje u ruke stranog vlasnika. Bad Blue Boysi zalažu se za model članskog kluba, u kojem bi većinu dionica kluba posjedovali članovi te sukladno tome i odlučivali o glavnim stvarima u klubu. Ustvari, BBB-i se zalažu za ostanak udruge građana, ali ne da, kao dosad, funkcionira protivno zakonu, jer imamo slučaj da se Skupština i Izvršni odbor međusobno sami biraju i potvrđuju. Jedna od mogućnosti prilikom privatizacije je da Zdravko Mamić preko svojih ljudi kupi većinu dionica te tako i formalno postane gazda kluba. BBB-i su postavili i tezu da Dinamo posljednje dvije godine namjerno pokazuje gubitke u klubu kako bi se smanjila cijena dionice te bi tako postojeći vla-
dari kluba lakše preuzeli Dinamo. Inače, Dinamo može postati šesti klub Prve HNL koji je privatiziran. Među 10 klubova Prve HNL njih pet, odnosno 50 posto prošlo je proces privatizacije i preoblikovanja. Tako su Osijek, Hajduk, Rijeka, Istra 1961 i Cibalia sportska dionička društva, a Dinamo, Lokomotiva, Rudeš, Inter i Slaven Belupo udruge građana. Za Rijeku, Hajduk i Osijek možemo reći da je proces preoblikovanja prošao više-manje uspješno. Pogotovo se to odnosi na Rijeku i Osijek, koji su prije preoblikovanja bili na rubu 2. lige i bankrota, a sada su u vrhu hrvatskog nogometa. NK Rijeka 13. prosinca 2012. preoblikovana je iz udruge građana u sportsko dioničko društvo tako što je tvrtka Social Sport, iza koje je stajao talijanski milijarder Gabriele Volpi, kupila 70 posto dionica (30 posto ostalo je u vlasništvu Grada Rijeke). U Rijekinu slučaju privatizacijom se dogodio veliki financijski i rezultatski iskorak, a klub s Rujevice prošle je godine osvojio i dvostruku krunu. Sličan procvat doživio je i NK Osijek otkad je većinski vlasnik postala mađarska grupacija predvođena poduzetnikom Lorincom Meszarosom. Osijek je uz njih postao financijski stabilan, bori se za vrh HNL-a te je počeo graditi veliki kamp, a uskoro će i stadion. I dok su Rijeka i Osijek primjeri dobre privatizacije, Istra i Cibalia primjeri su kako pretvorba ne bi trebala funkcionirati.
Split loš primjer privatizacije
U proljeće 2011. većinski vlasnik Istre 1961 postao je ruski naftaš Mihail Ščeglov, koji je obećavao velika ulaganja u klub, a onda je u ljeto 2015. zbog vlastitih poslovnih gubitaka većinski paket dionica prodao američkom biznismenu Michaelu Gloveru. No tek se taj pokazao kao prevarant. Amerikanac je u dvije godine uništio klub, igrači plaće nisu vidjeli i 12 mjeseci, a zbog svega toga Istra je posljednjih mjeseci na rubu izbacivanja iz HNL-a. Samo je malo bolja situacija u Cibaliji, koja je u procesu privatizacije postala gradski klub jer nije bilo dovoljno privatnih investitora da preuzmu većinski paket dionica. A ogledni primjer katastrofalne privatizacije je RNK Split, kojemu je 99-postotni vlasnik postao građevinski poduzetnik Slaven Žužul, koji je svoja potraživanja od kluba pretvorio u vlasničke udjele. A Split je potom zbog desetomjesečnih dugova igračima izbačen iz Prve HNL u Treću ligu, gdje je i danas.
Zasad je pretvorbu prošlo pet klubova Prve HNL: Hajduk, Rijeka, Osijek, Istra i Cibalia Ako u četiri faze pretvorbe nitko ne bude htio kupiti Dinamo, ostat će udruga građana