Muž osuđen, a žena žrtva nasilja plaća trošak suda
Sud nije želio priznati trošak ženine odvjetnice
Rješenje se poziva na Prekršajni zakon koji troškom smatra i “nužne izdatke oštećenika tužitelja te njihovih zastupnika”
U zaštitu žena od obiteljskog nasilja kunu se mnogi, no da stvari u praksi nisu tako jednostavne svjedoči odluka koju je nedavno donio Visoki prekršajni sud u Zagrebu. Ženi koja je muža prekršajno gonila za nasilje tijekom brakorazvodne parnice, što je i pravomoćno potvrđeno, sud ne priznaje pravo na naknadu troška postupka. Radi se o relativno niskom iznosu, samo 1500 kuna odvjetničkih troškova jer je postupak završen u jednom ročištu, ali i praksi koja bi drugim ženama mogla poslati poruku da ne tuže nasilnike jer će, čak i ako dokažu da su u pravu, troškove postupka morati snositi same.
Pravomoćno kriv za nasilje
Ukratko, žena čiji su podaci poznati redakciji po savjetu odvjetnice pokrenula je prekršajni postupak zbog uznemirujućih SMS-ova koje joj je tijekom mučne brakorazvodne parnice slao bivši muž. On je proglašen krivim, a nasilje je potvrđeno i u drugom stupnju, no tu sud nije priznao trošak ženine odvjetnice pa će ona mužu morati vratiti već naplaćenih 1500 kuna. – To me je ražalostilo. Da se razumijemo, ja ću trošak platiti, ali želim apelirati na mjerodavne da počnu voditi računa o tome ima li smisla da trošak plaća žrtva nasilja. Ja sam dobro prošla jer se sve završilo na jednom ročištu, ali što je sa ženama čiji postupci traju godinama – kazala nam je začuđena žena. A rješenje koje je potpisala sutkinja Branka Žigante Živković poziva se na Prekršajni zakon, koji troškom smatra i “nužne izdatke oštećenika i oštećenika tužitelja te njihovih zakonskih zastupnika i njihovih opunomoćenika”. Kod priznavanja troška Zakon upućuje na Pravilnik o naknadi troškova u prekršajnom postupku, pri čemu je ovdje primijenjena verzija Pravilnika iz 2003., vjerojatno zato što je postupak započet prije donošenja novog iz 2015. Stari pravilnik pak propisuje da “oštećeniku i oštećeniku podnositelju zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka odnosno njihovim zakonskim zastupnicima ili opunomoćenicima pripada naknada za nužne izdatke”, što obuhvaća putne troškove, dnevnice i izgubljenu plaću odnosno zaradu.
Tko traži naknadu?
Oštećena doista nema pravo na troškove odvjetnice, no što je s troškovima koji se priznaju “zakonskim zastupnicima i opunomoćenicima”? Moraju li oni sami u postupku tražiti trošak, iako je njihov dolazak na sud, po utvrđenoj odvjetničkoj tarifi, već plaćen iz džepa tužiteljice?